Nedjelja ovog tjedna je prva nedjelja ove crkvene godine,
1 NEDJELJA DOŠAŠĆA, B ciklusa čitanja.
Pozvani smo i ove nedjelje, prepoznavati Gospodnji poziv, zov Gospodnji koji nas ponovo postavlja u zdravi odnos vjere i povjerenja.
Gospodine ne dopusti da lutamo daleko od Tebe, daleko od smisla našega života… Srca su nam otvrdnula, ne bojimo se više nikoga, uzdignutih nosova mislimo kako smo sami sebi svrhom, razlogom zašto smo ovdje.
Zato i padamo, u grijeh, u bolesti, u napasti.
Opominjao si nas i opominješ nas, ali mi tako lako zaboravljamo, zaboravljamo da smo Tvoja djeca, Tvoji učenici.
Ali Ti si Vjeran, Ti činiš čudesna djela u nama. Objavljuješ nam se po svojoj Milosti, premda mi to ničime nismo zaslužili.
Budni budimo, bdijmo, kako nikada ne bismo zaboravili Tvoju blizinu, Tvoju Sud i Tvoju Milost!
Ustima ispovijedati i srcem vjerovati, uistinu znači biti na Tvojoj strani naš Gospodine!
Dok srcem vjerujemo opravdani smo Milošću, a ustima ispovijedamo spašeni smo po silini svjedočanstva ljubavi i mira.
Vjeru primamo po propovijedanju, a zato moramo i moliti za vjerne propovjednike, koji životom svjedoče ono što ustima propovijedaju.
Prvi su Učenici zahvaćeni Kristovom Ljubavlju, baš kao i svaki vjeran Kristov Učenik, koji na putovima vjere otkriva svoj život i svoje poslanje…
Pravedni Kralj dolazi, već je došao, u punini našega života objavit će nam se u svojoj slavi.
Duh Jahvin pratio je Kralja Spasitelja, donio je novost života Kraljevstva Božjega, u kojeg mi samo trebamo povjerovati, ući vjerom.
U Danima Gospodnjim cvjetat će Pravda.
Mir će biti posljedica uspostavljanja konačne pravde.
Evanđelje – Radosna Vijest, objavljeno je malenima, neznatnima, jednostavnima.
Filozofi ostaju zbunjeni pred jednostavnošću Evanđelja, tražeći zakuljčice, tražeći zamke.
A Gospodin u Jednostavnosti progovara najmanjima na ovoj zemlji, najskromnijima, neznatnima, neuočljivima.
Mesijanska svečanost, mnogi iz naroda bit će pozvani, ali je pitanje hoće li biti dostojni poziva Vječnosti.
Zastor koji skriva svetinju nad svetinjama od naroda koji traži Gospodina, konačna Božja objava kakav on i jeste uistinu.
Smrt nestaje, jer smrt je zastor koji nas odvaja od punine života, a vjerom možemo ući u Vječnost! Smrt nestaje – ostaje punina Života i Življenja!
Dolaskom Isusa Krista, našega Spasitelja, spustilo se Nebo i obitava među nama!
Ozdravljenja hromih, kljastih, slijepih i nijemih, samo je posljedica Gospodnje blizine.
Znak Prisutnosti Gospodnje…
Isus hrani veliko mnoštvo, sa sedam kruhova i malo riba. Blizina je to Eshatona, Gospodnje Gozbe u vječnosti!
Pobjednička pjesma dolazi po povjerenju i vjeri u Gospodina našega Isusa Krista.
Uzdajmo se u Isusa i prepoznajmo koliko nas štiti, brani i podupire u ovim našim nemoćima.
Gospodin dolazi u našu stvarnost, po našem povjerenju, našoj malenoj i skromnoj vjeri.
Ostanimo uvijek na Gospodnjoj strani, jer i naš maleni značaj, ako je čvrst, ako čuvamo mir i ako se uzdamo u Gospodina, donosi obilate plodove našega povjerenja. Dok svijet grca u pandemijskom strahu, mi budimo oni koji su oslonjeni na Gospodina!
Sagradimo kuću svoga života na stijeni vjere i povjerenja u Gospodina, osloncu koji nikada ne posramljuje.
Jedino ćemo tako moći sakupiti ostatke ostataka, kako bismo izgradili novu civilizaciju, kulturu života oslonjenu na Gospodina Boga…
Gluhi će čuti govor smisla života, slijepi će progledati i vidjeti Slavu Gospodnju.
Svi će se bojati Sveca Izraelova, jer će objaviti konačni Sud i uspostaviti definitivnu Pravdu. Zabludjeli duhom će primiti pouku, oni koji mrmljaju urazumit će se i shvatiti konačnu prirodu, Gospodnju Slavu…
U Božjoj blizini nema straha, strah nestaje blizinom Gospodnjom.
Čvrsto neka je naše srce u Gospodinu, u Boga svoga se uzdajmo i pouzdajmo!
Dva slijepca od Isus traže i mole vid, što im on i daruje. Ali od njih traži diskretnost – tišinu.
Neki fizički nedostatak ne sprječava me da mogu više ili manje vjerovati. Svakome je Gospodin darovao mogućnost da mu vjerom odgovori, da ga pusti u svoj život. Svatko može vjerovati.
Vjerujmo Gospodinu da nema bezizlaznih situacija našega života, situacija iz kojih nema izlaza…
Povjerujmo Gospodinu i pastirima, koje nam on šalje, ne tražimo trunke zla u povjerenim nam pastirima, nego njegujmo iskreno povjerenje,
kako je svaki pastir svoje zajednice, baš onakav pastir koji je potreban toj i takvoj zajednici. Budimo ponizni i molimo za svoje Prezbitere…
