Izbornik i Raspored svetih misa

POČETNA
NOVOSTI
OBAVIJESTI
ŽUPNI GLASNIK
DOGAĐANJA U ŽUPI I GRADU
FOTO GALERIJA
BIBLIJSKA GRUPA

Komentar na evanđelje

RASPORED SVETIH MISA
Nedjelja, 11. 04. 2021. 08:00
09:00
MIČETINAC
09:30
11:00
19:00
Ponedjeljak, 12. 04. 2021.
Utorak, 13. 04. 2021. 19:00
Srijeda, 14. 04. 2021. 19:00
Četvrtak, 15. 04. 2021. 19:00
Petak, 16. 04. 2021. 19:00
Subota, 17. 04. 2021. 19:00
Nedjelja, 18. 04. 2021. 08:00
09:00
MIČETINAC
09:30
11:00
19:00

 

Misao dana – Utorak

Ne vjerujemo Gospodinu, dok se vlastitim očima
ne uvjerimo u čudo – koliko smo malo-vjerni…
Ne vjerujemo svjedocima, dok ih ne izrešetamo, tražeći njihovu ljudsku slabost…
A oni nisu prestali biti ljudi, nakon što su
susreli Gospodina!

Dokaz nevjere, slabost je ljudska koju prepoznajemo, iščitavamo, otkrivamo,
u drugima! Počesto
i prezbiterima…
I onda ne molimo za njih, nego ih ogovaramo. Strašno!

Kratice biblijskih čitanja dana, citat – Utorak

Dj 4, 32 – 37
Ps 93, 1 – 2. 5
Iv 3, 7b – 15

12Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?

Novosti

DRUGA USKRSNA NEDJELJA

Nakon korizmenog ciklusa, u ovom bismo uskrsnom vremenu željeli započeti novi ciklus kateheza za odrasle u kojem bismo – i dalje inspirirani katehezama don…

VELIKA SUBOTA

Na završetku naše korizmene avanture razmatranja Isusovih posljednjih riječi s križa, razmišljamo o svom povjerenju i predanju u Očeve ruke. Na današnju Veliku subotu,…

VELIKI PETAK

Živiš li svrhovito? Danas, na Veliki petak, pred nama na križu visi Čovjek koji je ispunio svoju zemaljsku svrhu koju mu je povjerio njegov…

CVJETNICA

Čega si najviše žedan? Što najviše želiš i za čime najžarče žudiš? Na današnju Nedjelju Muke Gospodnje ili Cvjetnicu pozvani smo razmišljati o svojim…

PETA KORIZMENA NEDJELJA

Pete korizmene nedjelje razmatramo naoko očajnu, ali blagom utjehom ispunjenu Isusovu rečenicu: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Dok je s Isusom…

ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

Četvrta korizmena nedjelja donosi nam treću Isusovu posljednju riječ, upućenu istovremeno i njegovoj majci i njegovom ljubljenom učeniku: „Evo ti sina – evo ti…

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

U 3. korizmenoj nedjelji razmišljamo o drugoj Isusovoj riječi ili rečenici s križa upućenoj razbojniku s Isusove desne strane: „Danas ćeš biti sa mnom…

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA

Ove, 2. korizmene nedjelje razmišljamo o prvoj Isusovoj riječi ili rečenici s križa: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine.“ Želimo se podsjetiti i…

PRVA KORIZMENA NEDJELJA

Ove korizme želimo se uputiti u posebnu i svojevrsnu avanturu drugačijeg doživljavanja i razmišljanja o Isusovih sedam posljednjih riječi ili rečenica s križa. Na…

Četvrta nedjelja došašća

Na posljednjem dijelu naše staze ljepote, tik pred štalicom, s trojicom mudraca razmišljamo kojoj smo od dvojici kraljeva više povjerovali i kojoj od dvojice…

Misao tjedna

Nedjelja ovog tjedna je DRUGA VAZMENA NEDJELJA, B ciklusa čitanja.
Pozvani smo i ove nedjelje, prepoznavati i osluškivati: poziv i zadatak: MIR VAMA!

Gospodin dolazi u nemirnu, izranjenu, zastrašenu, zakočenu, razočaranu, rezigniranu, revoltiranu, ojađenu, dezorijentiranu, frustriranu, obeshrabrenu i traumatiziranu, bespomoćnu i izbezumljenu, apatičnu i utučenu sredinu. Slično kakva je situacija svijeta, već poduže vrijeme. Trenutno nam je virus kriv, za situaciju u kojoj stojimo na mjestu, podižemo tenzije, rješavamo ratne i interesne sukobe, bez pogleda javnosti. A zapravo je, svatko od nas vjernika, kriv što nema više nade u našem okruženju, što nema više perspektive i mogućnosti spasenja! Ponašamo se isto, kao što se ponaša i svijet – jaučemo, vičemo, urličemo na sve koji su oko nas, zatvarajući ih u još veću samoću. A komunikacija jest i komunikacija je uvijek bila, ljudski izlaz iz situacije, oslobađanje tereta, lijek duše. Komunikacija kao ostvarenja zajedništva sa samim Gospodinom Bogom. Poslušajmo poziv mira i donosimo mir, tamo gdje se krećemo. Budimo mironosci tamo gdje dolazimo, noseći mir u sebi, ne glumatajući, već duboko autentično i iskreno, budimo svjedoci Kristovi!
Kao Toma Blizanac, koji se osvjedočio, i do kraja života autentično svjedočio, crpeći snagu iz iskrenog susreta sa Gospodinom… 

Jer tek tako možemo vršiti Istinsku Volju Gospodnju. Dok smo povezani sa Gospodinom, u Snazi Duha Svetoga.
Ne biti čudan, ili čudak, već autentično svjedočiti izvornu Božju Misao, koja se ostvaruje u Volji Gospodnjoj, a prepoznaje se kao Istina – Logos!
Možda ćemo zbog toga ponekad biti čudni, ovome konformističkome svijetu,
ali ne ganjati čudnost, kao svoju autentičnost.
Povezani sa Gospodinom, prepoznajemo na što nas sam Gospodin poziva,
pa osluškujmo tu Tihu Riječ, Tihi Glas koji u našim molitvama donosi blagoslov, nadahnuće, mir, snagu, oslonac i ohrabrenje. To je Glas Gospodina koji nas vodi, uvijek u skladu sa Svetom Crkvom Katoličkom,
čiji su pojedinci grešni, slabi, nestalni, izranjeni, obeshrabreni, ali uvijek usidreni u Snazi Svetog Oca Pape, koji naučavajući Ex Cathedra ostaje nezabludiv, snagom Duha Svetoga, koji vodi svoju Crkvu.

Mnoštvo koje je snagom svjedočanstva potaknuto, prigrlilo vjeru,
postaje jedno srce i jedna duša. Što to zapravo znači??
Novoobraćenici su bili zajedno, sve im je bilo zajedničko. To se zajedništvo najprije očitovalo, u malenoj kućnoj crkvi – vlastitom domu.
Upravo u toj činjenici danas prepoznajemo krizu vjere i krizu povjerenja. Domovi su nam ranjeni, nema autentičnog vjerničkog življenja u svome najbližem okruženju, svojoj kući. Ne mislim samo na tradicionalno ponavljanje stereotipnih uloga, nego autentičnog vjerničkog rasta svih članova obitelji, u zajedničkom duhu, zajedničkoj molitvi, koja ne mora biti, ne znam koliko duga i naporna. Već uvijek iskrena i otvorena, kako perspektivi Vječnosti, tako i Gospodinu, kojeg kada puštamo u našu obitelj, postaje naš Liječnik, Iscjelitelj svih rana, Zagovornik i Snaga!
Tek iz te matične zajednice, iz koje izlaze zdravi pojedinci, zajedništvo se može i mora proširiti u svim društvenim zajednicama, u kojima živimo vlastitu socijalnost, vlastitu društvenu komponentu. Tek tako se možemo roditi nanovo, odozgor,
iz Snage Duha Svetoga!

Saduceji, na čelu sa velikim svećenikom, već su tada progonili prve kršćane. Oni su pod snažnim utjecajem helenističke kulture, oslanjali su se isključivo na Mojsijev Zakon, odbacivali su vjerovanja koja su utvrđena tradicijom žive zajednice, liberalniji su u svojim etičkim shvaćanjima. Pogađa ih zavist, zbog koje zatvaraju Kristove učenike.
Ali dogodilo se čudesno oslobođenje – što je slika kako nas Gospodin oslobađa svih ropstava, u koje upadamo. Ako mu se iskreno predamo.Oslobođeni iz tamnice, apostoli ne bježe, već se vraćaju u Hram i dalje svjedoče i navješćuju. Dakle kod njih ne vrijedi, ona tako često potvrđena poslovica: Rijeku pregazili Gospodina zaboravili…
Autentični vjernici, ne gledaju na probleme, kojih imaju u životu kao i svi drugi, već zajedno gledamo u Gospodina, gazeći preko problema, progona, nepoštovanja, ogovaranja, klevete, straha, bolesti, velepošasti – pandemije, oliti lokalno epidemije,
i koračajući prema Vječnosti!
 

A kako znamo na čijoj smo strani, kako znamo čiji smo, kojem taboru pripadamo?
Jednostavno, koga slušamo, tko je naš gospodar??
Iz koje motivacije činimo, ono što činimo? Jesmo li stranački poslušnici, poslušnici svoga šefa, klimavci koji kičme nemaju, ili smo Božji?
Pripadati Božjem taboru, znači biti poslušan kulturi života, kulturi tolerancije, koja nije totalitarizam, kulturi timskog i projektnog djelovanja. Timsko djelovanje, prepoznaje čovjeka pojedinca, ne kao jedinku utopljenu u ideju totalitarističkog jednoumlja, već uključenog pojedinca, koji iz svojih skromnih snaga, pridonosi općem dobru – dobru cijele zajednice…
Jer tako se snaga umnaža, a ne disperzira, tako smo
autentični vjernici, iskreni ljudi koji svoj oslonac ne traže jedni u drugima, već zajedno oslonjeni na Gospodina, napredujemo i rastemo. Pojedinac je važan za svako društvo, kao nosivi element, kao konstruktivna sastavnica, svih dobrih humanističkih projekata i napora.

Plod umnažanja zajednice, uvijek je određena vrsta institucionalizacije. To se događa i sa zajednicama, koje su upravo zbog institucije, napustili zajednicu Crkvu, potraživši sreću u brojnim ponudama ovoga svijeta.
Institucija – hijerarhija, kao sveta vlast, traži disciplinu.
Stoga se ustanovljuju, oni koji su odgovorni za provedbu svih akcija. Đakoni, koji imaju zadatak rasteretiti prezbitera, od suvišnih poslova.
Rekli bismo u današnjem feminiziranom svijetu, zašto muškarci? Jer su oni tada bili nositelji društvenih uloga – jednostavno. Ali žene su i tada, baš kao i danas, imale vrlo značajnu ulogu. Danas je, Gospodinu zahvaljujemo društvo sazrjelo, pa žene preuzimaju i druge društvene uloge, ali tada je bilo tako. Većina mojih kolegica su aktivne vjernice, u svojim zajednicama.

Budimo zahvalni Gospodinu, izdignimo se iznad društvenih stereotipa, divimo se svakome čovjeku, kao Djetetu Božjem, i hodajući po vodi predrasuda,
Gospodnjom Ljubavlju mijenjajmo svijet!

Župa svetog Jurja Đurđevac

Izrada: Studeni 2020