Nedjelja ovog tjedna je PRVA NEDJELJA KORIZME, B ciklusa čitanja.
Pozvani smo i ove nedjelje, prepoznavati i osluškivati Božje obećanje Saveza,
kojim nas poziva da budemo vjerni Ljubavi, koju nam daruje.
Biti vjeran toj Iskrenoj, Potpunoj, Istinskoj Ljubavi, koja jest Bog sam,
mi odgovaramo vjernošću Savezu.
Potop koji je slika uništenja, kojem ništa ne može izmaknuti, sredstvo je koje
Gospodin Bog više nikada neće upotrijebiti. Gospodin želi dati priliku dobru na zemlji, da se dobro i ljubav ostvari, u svem svojem potencijalu. Vjerovali ili ne, taj potop
nije Božja kazna, već je nova prilika za krenuti iznova, krenuti ispočetka, ali ovaj put dobrom stazom i dobrim putem.
Očišćeni, pročišćeni, iznova preporođeni, nalik krštenju, koje ovdje istina ima
nasilnu konotaciju, ali vodi cilju oslobođenja od zla i grijeha.
Jer Krist nam je primjer istinske ljubavi i punine života – dati svoj život za druge,
za drugoga, za onoga tko ti je povjeren, i darovan.
A da bismo to mogli, moramo proći pustinjom svoga života, pustinjom koja nas čisti, od svega što nije život, svega što je nebitno i nevažno u životu.
Katedra svetog Petra – zahvalnost svih kršćana za poslanje, koje je povjereno apostolu Petru, svim njegovim nasljednicima – biskupima.
Katedra je biskupovo nepomično sjedalo, postavljeno u Majci crkvi njegove Biskupije. Ta se crkva stoga i naziva katedralom.
Biskup je tako, kao nasljednik apostola, pozvan čuvati i braniti,
te prenositi evanđeoski nauk, svojoj kršćanskoj zajednici.
Katedra svetog Petra, simbol je jedinstva crkve i zajedništva svih vjernika.
A kako bismo njegovali istinsko jedinstvo, moramo sebe same su-obličiti onome
u koga vjerujemo, a da bismo to mogli, moramo uvijek biti na izvoru Božje Riječi, slušajući Sveto Učiteljstvo Crkve u Nauku, koji nas upućuje na istinitost i znakovitost, tih istih Riječi.
Tada Božja Riječ postaje plodonosna, ne samo na emotivnoj razini ushićenja,
već i na djelatnoj razini, promijene života i obraćenja.
Svaka Riječ, koju nam Gospodin daruje i povjerava, vraća se Gospodinu kao djelatna, djelotvorna molitva, ali i svjedočanstvo života vjernika.
Stoga uvijek budimo ponizni, produbljujmo iskustvo Molitve Oče naša,
kako bi ta istinska Molitva Crkve, donosila plod u našim životima…
Nevoljni, mlitavi, bijedni, bezglavi prorok Jona, Ninivljanima najavljuje propast,
na što se ona obraćaju i kreću novim putem u puninu života.
Pokajanje čije je znak kostrijet, svima nam treba, jer ne možemo rasti u svetosti,
ako se gubimo u svakodnevici, u sitnicama trenutnosti.
Smiluj mi se Božje, ne zato što sam ja to zaslužio, ili što bih svojim životom stekao tvoju hvalu, već zato što sam svjestan, kako sam tek prah i pepeo, na putovima svakodnevice, tek pijesak što protječe pješčanim satom života.
Čisto srce obnovi mi Gospodine, jer jedino ti to možeš, jedino si ti vlastan’ da to i učiniš. Duh postojan produbi u meni, potakni me, iniciraj pobožnost u meni, kako bi rasla moja osobna duhovnost, te ja napredovao na putu života, koji je put prema unutra. Jer naučio si nas kako put života, nije put naprijed, ni pogotovo put unazad, već je to put u dubinu, dubinu iskustva, poniznosti, sebedarja.
Gospodine, Ti koji sve znaš i poznaješ, koji si dublji od svih mojih strahova, snažniji od svakog grijeha, uzvišeniji od svake ljudske časti, dostojanstva koje si pridajemo po zaslugama, po časti, po titulama, po funkcijama. A sve je to nestalno i nebitno.
Jedino što ostaje, čast je koju ti daješ Gospodine, onima koji ti se svim srcem vrate. Jer Ti sve poznaješ Gospodine, sve naše skrovite strane, koje tako vješto skrivamo jedni pred drugima, pa pokušavamo i pred Tobom.
A Ti nam donosiš oprost, upravo u naše najdublje rane, u naše križeve, koje nosimo
i koje tako često pokušavamo odbaciti. Ali svakoga jutra ponovno ih pronađemo,
u prvom koraku, koji koračamo izlazeći iz svojih kreveta.
Nauči nas iskrenoj, poniznoj molitvi. Molitvi koja ne traži od Tebe Gospodine,
da se Ti prilagodiš našim planovima, već nas čini otvorenima,
Tvojoj Svetoj i Blagoslovljenoj Volji, Promislu koji nas vodi, puni ostvarenja
naših života i svih naših potencijala.
Bezbožnik koji se obrati, više nije bezbožnik, nego je vjernik koji na počecima vjere, otkriva brojne zapreke i probleme.
Ne bismo li mi, koji smo taj put prošli kao djeca, trebali pomoći takvome čovjeku, sestri i bratu u vjeri. Pa i padat će, ali uz našu će pomoć opet ustati i rasti u svojoj vjeri, iskrenoj duhovnosti, pobožnosti koja iscjeljuje.
Božja Pravda traži ustrajnost – tj. cijeli je život naš pred Gospodinom Bogom,
pa ne smijemo zbog izdvojenih 5 minuta vjernosti i iskrene vjere, u cjelini našega života, od Gospodina tražiti da u svojoj pravdi zanemari, sav naš život.
Način kako živimo.
Nova pravednost – ne gledati bližnje zlim okom, ne ogovarati, ne tračati,
ne laprdati i ne baviti se tuđim životima, kada još nismo do kraja uredili ni svoj život, ni ono što je nama dano i povjereno.
Sklopili smo Savez sa Gospodinom, premda često bježimo od vlastite odgovornosti. Ponašamo se djetinjasto. A odrasla osoba preuzima odgovornost,
za ono što izjavljuje, ono što čini ili ne čini, ono za što se opredjeljuje.
Pa ukoliko ne želimo, biti samo dio statističkog broja kršćana u društvu,
koji su se opredijeli za Katoličku Crkvu, budimo iskreni vjernici.
Gospodin nam je dao Put, a ukoliko ustrajemo na tome osobnome putu, ustrajemo u kreposti, donosimo plodove ljubavi i mira, radosti, slobodno očekujmo primiti ono čemu se radujemo, blaženoj Vječnosti.
Vječnost u Blizini Gospodnjoj, u Zajedništvu Punine, Smisla i Vječne Ljubavi.
