Nedjelja ovog tjedna je ŠESTA VAZMENA NEDJELJA, B ciklusa čitanja.
Pozvani smo i ove nedjelje, prepoznavati i osluškivati:
Na PONIZNOST nas sam Krist poziva, poniznost koju nam svjedoče, svi vjerni svjedoci Kristovi.
Ne uznosimo se, zbog divnih obreda, zbog uresa i ukrasa vjere, već poniznošću služimo jedni drugima u sebedarju, na koje smo i pozvani. Altruizmom pokažimo, koliko vjerujemo Kristu Isusu…
Jer Gospodin Isus nije pristran, ne možemo kupiti njegovu naklonost, ni protekciju, zbog dobra koje činimo, zbog dobra iz računice.
Samo dobro koje predajemo i razumijemo, kao Kristov dar nama samima,
postaje milina Gospodnja, jer je nesebično darovano, vraćeno onome koji je sam izvor svakog Dobra, Ljubav sama, Cilj i Smisao naših života. A to znači biti na izvoru ljubavi, jer tko je na izvoru, pije najčišću vodu, nezaprljanu ljudskim obzirima i planovima.
Tko je na Izvoru Ljubavi, shvaća kako nema ljubav u sebi, ne posjedujemo ljubav,
već ju primajući darujemo, darujući primamo!
Filipi su današnje područje Grčke, nekadašnja istočna Makedonija,
oko 13 kilometara, sjeverozapadno od grada Kavale, sjedišta pokrajine.
U 4. stoljeću prije Krista (356. g.pr.Kr.) ovo je mjesto osvojeno od strane
Filipa II Makedonskog, po kome i dobiva novo ime – Filipi.
Svjedočanstvo života čovjeka vjernika, uvijek se zbiva
po Daru i po Snazi Duha Svetoga Branitelja, ne uznosimo se nego budimo ponizni.
Baš kao blaženik Ivan Merz, čiji spomendan slavimo. Primjer nam je taj ponizni čovjek, rodom iz Banja Luke, rođen 1896.g. kadet Vojne akademije kroz tri mjeseca,
a zatim student u Beču. Početkom Prvog Svjetskog rata mobiliziran je i poslan na front u Italiji, 1916 – 1918.g. a zatim nastavlja studij književnosti u Beču,
Parizu na Sorboni, Katoličkom Institutu od 1920. – 1922. g.
Još iz Pariza piše majci:
‘Katolička vjera je moje životno zvanje.’
Pavao i Sila, učenici vjere, iskreno svjedoče Krista Spasitelja – zbog toga su prognani. Svučeni, išibani i bačeni u tamnicu, u klade. Gospodin Bog ih sam čudesno oslobađa, što možemo aktualizirati – ako smo mi, uvijek na Gospodinovoj strani
i Gospodin će uvijek biti uz nas!
Jer kako djeluje Duh Sveti? Ono što nam je danas toliko puta zatamnjeno, spiritizmom i spiritualizmom, raznih duhovnjačkih pokreta, često pentekostalne provenijencije, nastale u okružju metodističke sljedbe u Americi.
Duh Sveti nam otkriva što je to GRIJEH – NEVJERA, odbacivanje Isusa Krista Spasitelja; što je to PRAVEDNOST – ISUSOVO UZAŠAŠĆE U NEBO, SLANJE DUHA BRANITELJA; OSUDA – ZLO GRCA U PATNJAMA GUBITNIKA, A SVI KOJI SLUŠAJU ZLO, BIRAJU STRANU GUBITNIKA…
Čuvajmo iskrenu poslušnost Duhu Svetom, koji vodi Crkvu našu Katoličku putovima povijesti…
Karizmatski pokret Katoličke Crkve, treba osnažiti, ali i budno pratiti, čuvajući se nekritičnosti, jer se lako može pretvoriti u nešto što nije poželjno, a to je narušavanje pravila liturgije, te gubitka smislenosti sakramenata i otajstva same liturgije…
Sveti Leopold Bogdan Mandić, svetac i ekumenist, rođen 1866.g. u Herceg Novom, kao jedanaesto (11) dijete. Pošto je kapucinski samostan, u Herceg Novom, pod venecijanskom upravom, odlazi u kapucinsko sjemenište u Udinama, Italiji. Zadnjih četrdeset (40) godina svoga života proveo je u kapucinskom samostanu u Padovi, ispovijedajući satima.
Slično je to Pavlovoj besjedi na Areopagu – vijeću u drevnoj Ateni, ali i brdo, koje se nalazi zapadno od Akropole, posvećen Aresu – bogu rata.
Tu Pavao iznosi svjedočanstvo za Krista, kojeg zove nepoznatim Bogom, ljudima kojima je prvi put navješten. Postupnost navještaja upravo je ono što proučava Katehetika – grana teologije, koja razrađuje metode navještaja, u vjernosti sadržaju i novosti metodičke i metodološke razine.
UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO, SPASOVO – kao Proslava Neba, koje u svoje krilo prima, Onoga tko je radi spasenja ljudi sišao sa Neba, Utjelovio se po Duhu Svetom, rodio od Djevice Marije i zaslužio spasenje svakoga čovjeka, koji mu se vjerom otvori, preporuči i vjernošću osloni.
Od događaja Uzašašća, cijelo čovječanstvo, sama ljudska narav, pripada Bogu, vlastitost je Božja.
Nakon Pashalnog događaja Uskrsnuća, Isus se četrdeset (40) dana ukazivao svojim učenicima, a zatim je Uzašao u Nebesku Slavu.
Čovjekova je ljudskost uzdignuta – sve moje – radosti i muke, životne borbe i odluke koje donosim, čak i moj grijesi i moje slabosti, uzdignuto je
po Kristovom Uzašašću u nebo, uzdignuto je i povjereno Ocu, pripadaju Bogu.
Sveti Matija, apostol koji nije odabran po Isusovom direktnom izboru, već posredno, po Volji Božjoj, Apostol Božji Dar, učen u Zakonu Gospodnjem, tijelom čist, duhom razborit, oštrouman u rješavanju pitanja Svetog pisma, promišljen u savjetovanju, blagoglagoljiv, znakovit.
Isus je Uskrsnućem pobijedio svijet. Nema više neizvjesnosti, kakav će biti kraj, onih koji su rekli – ne Gospodinu.
Kraj takvima je propast, ali kao njihov izbor, što se u demokraciji iznimno cijeni i poštuje – svatko ima pravo odabrati da bude ili ne bude u pravu, da živi smisleno ili živi (bez) – smisleno, da živi puninu ili prazninom odjekuje, njegov duhovni života!
