Na Veliki petak sjećamo se Isusove muke i smrti na križu. Na današnji dan nema euharistijskoga slavlja, ne zvone crkvena zvona, oltar je bez križa, oltarnika, svijeća i cvijeća kako bi se što bolje istaknula Isusova muka i smrt.
Obredi Velikog petka sastoje se od liturgije riječi, klanjanja križu i svete pričesti. Današnji obred započeo je prostracijom svećenika i poslužitelja u šutnji. Nakon toga slijede čitanja, čiji je vrhunac čitanje Muke po Ivanu. Crkva nakon homilije izriče sveopću molitvu kao zaključak Službe riječi.
Slijedi klanjanje Križu. Ono počinje svečanim i dostojanstvenim predstavljanjem Križa okupljenoj zajednici: ”Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!” Vjernici se mogu slobodno pokloniti Križu i poljubiti ga. Dok traje poklon Križu, pjeva se prijekor: „Puče moj“, koja stavlja u usta trpećem Isusu dobročinstva koja je Bog učinio svome narodu u povijesti spasenja, a narod svoga Mesiju daje razapeti na križ, ruga mu se, poji ga octom, probada mu bok kopljem.
Zadnji dio obreda Velikoga petka jest pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na pokrajnom oltaru. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se odmah pristupa pričesti. Obredi završavaju otpusnom molitvom te se vjernici razilaze u šutnji.
Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne uveo u vječni život. Kroz šutnju Gospodin često najglasnije progovara, stoga smo pozvani da u skrušenosti i tišini svoga srca prepoznamo Isusov vapaj spasenja kojim nas poziva u život vječni.