Na Uskrs slavimo središnji događaj kršćanstva – Kristovo uskrsnuće. Zato biti kršćanin znači ponajprije vjerovati da je Bog Isusa, onog istog kojeg su ljudi raspeli, uskrisio i učinio Gospodarom svega stvorenoga.
Prvo svjedočanstvo za uskrsloga Krista dali su njegovi učenici. Prema Djelima apostolskim, kršćanska se zajednica zasniva, razvija i širi na toj činjenici i na vjernosti uskrslome Kristu. Činjenica Kristova uskrsnuća prenosi se tako svim budućim kršćanskim naraštajima, sve do danas.
Koliko god se obično ističe važnost praznog groba kao dokaz povijesnosti Isusova uskrsnuća, prema Svetom pismu traži se nešto drugo. Potreban je susret s Uskrslim. Učenici trebaju prepoznati da je to baš njihov Učitelj koji je bio raspet i još ima tragove rana, a sada živ stoji među njima. Tek tada oni, pa i mi, možemo govoriti o uskrsnuću. Treba svakako napomenuti da Isus koliko god otvoreno najavljuje svoju muku i smrt, sva tri puta najavljuje i uskrsnuće.
Kod Preobraženja pokazuje svoje pravo – božansko – lice koje će svi moći vidjeti nakon uskrsnuća. Tada od odabranih traži da tajnu čuvaju sve dok ne uskrsne od mrtvih. I tom je prilikom jasno najavio uskrsnuće, premda oni još nisu shvatili što to znači ‘uskrsnuti od mrtvih’.
Uskrs je središte liturgijske godine, a proslava Isusova uskrsnuća temelj je kršćanske duhovnosti. Kršćanin je uskrsni čovjek – na svoj život gleda u cjelini. Već sada dužni smo živjeti tako da uzmemo u obzir i onu vječnost koju nam Bog dariva nakon groba.
Kristovo uskrsnuće početak je novoga svijeta i zalog našeg uskrsnuća koje se već ostvaruje, dok se s mukom i naporom opiremo zlu i grijehu, a koje će se u punini očitovati kad se Krist na kraju vremena jasno objavi svijetu. Današnji blagdan poziva nas na uskrsnu radost i poručuje nam da zbilju uskrslog Krista širimo oko sebe, pobjeđujući smrt i unoseći u svijet pouzdanje, vjeru i nadu.
Želimo vam RADOSTAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!
