Mnoštvo rođaka, prijatelja, suradnika i vjernika okupilo se na posljednjem ispraćaju patra Ignaca Čižmešija na zagrebačkom groblju Mirogoj u utorak 16. siječnja 2024. godine. Sprovodne obrede vodio je pater Sebastijan Šujević, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove uz prisustvo tridesetak svećenika i redovnika Družbe Isusove. Među njima su bili i župnik njegove rodne župe iz Đurđevca preč. Tomislav Leskovar, bivši đurđevački župnik vlč. Marko Rac, domaći sin iz đurđevačke župe vlč. Matija Filipović, redovnica Družbe sestara milosrdnica časna sestra Adela (Marijanka) Švaco i drugi. Sumještani i rodbina patra Čižmešije iz Mičetinca i Đurđevca organizirano su došli na sprovod predvođeni župnikom, a u mnoštvu okupljenih vjernika bili su i njegovi župljani iz Osijeka, Rijeke i Opatije gdje je proveo velik dio svoje službe. Sveta misa zadušnica slavljena je poslije sprovoda u župnoj crkvi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu.
Pater Ignacije Čižmešija preminuo je 9. siječnja 2024. godine u isusovačkoj Rezidenciji sv. Stanislava na Fratrovcu u Zagrebu gdje je boravio nepunih godinu dana i gdje mu je pružana bolesnička skrb otkad mu je oslabilo zdravlje. Dragi Bog dao mu je milost da svoje posljednje trenutne ovozemaljskog života provede među subraćom isusovcima kako je i sam priželjkivao. Dogorio je poput svijeće i mirno se preselio k Ocu u Vječnost u 85. godini života, 67. godini redovništva i 54. godini svećeništva.
U posmrtnom govoru provincijal pater Sebastian Šuljević osvrnuo se na život i djelovanje patra Ignacija Čižmešije koji je svoj životni put započeo prije 85 godina u Mičetincu. Odande je krenuo na školovanje i odlučio je pristupiti Družbi Isusovoj čiji je član bio od 1957. godine. Najveći dio svećeničke službe proveo je u Rijeci, Osijeku i u Rezidenciji Družbe Isusove u Opatiji gdje je neumorno radio kao duhovnik do prošle godine. Provincijal je istaknuo njegove ljudske vrline i požrtvovnost koju je imao kao redovnik i svećenik koji je uvijek bio svima na raspolaganju. Također je istaknuo kako ga je upravo p. Ignacije krstio kad je djelovao kao kapelan na Zametu u Rijeci.
Pater Čižmešija je bio konzervativni isusovac staroga kova, kako je rekao p. Ivan Matić u prigodnoj propovijedi na svetoj misi zadušnici, ali svima će ostati u sjećanju po svojem humoru kojim je razveseljavao sve koje je susretao. Njegova ljubav prema prirodi, životinjama i biljkama koje je uzgajao u vrtovima u gotovo svakoj župi gdje je djelovao bila je poznata mnogima. Najviše treba ipak istaknuti njegovu nesebičnu požrtvovnost pri ispovijedanju te pružanju pomoći i savjeta za što je bio na raspolaganju u bilo koje doba dana i noći.
Podsjetimo, pater Ignac Čižmešija rođen je u Mičetincu 15. srpnja 1939. godine. Bio je jedino duhovno zvanje iz ove filijale i uz patra Ivana Fučka (1926-2020.) jedan od dvojice redovnika Družbe Isusove koji su potekli iz župe sv. Jurja u Đurđevcu. U rodnom Mičetincu pater Ignac Čižmešija proslavio je svoj zlatni jubilej – 50 godina svećeništva pred kapelom Anđela čuvara 4. listopada 2020. godine, a u rodnoj župi proslavio je i 60. obljetnicu redovništva 24. i 25. lipnja 2017. godine.
