Župna crkva sv. Jurja mučenika

STJEPAN PODHORSKY

Arhitekt Stjepan Podhorsky rođen je 21. prosinca 1875. godine u Zagrebu gdje je 13. listopada 1945. i umro.

Nakon završene realke 1892., upisuje Graditeljsku stručnu školu pri Kraljevskoj zemaljskoj obrtnoj muškoj školi koju završava 1986. godine. Budući da se pokazao kao osobito darovit učenik, u svoj ga atelijer poziva Hermann Bollé. Tamo upoznaje Viktora Kovačića čiji će rad kasnije izrazito utjecati na Podhorskyjevo djelovanje.

Početkom XX. stoljeća odlazi u Beč gdje se upisuje na arhitektonski odjel Akademije lijepih umjetnosti kod profesora Viktora Luntza, dvorskog savjetnika za antičku i srednovjekovnu umjetnost i jednog od predstavnika bečkog historicizma. Tih godina Podhorskom će u Beču biti dodijeljeno nekoliko priznanja; Zlatna Fugerova nagrada za srednjovjekovnu arhitekturu 1903. te sljedeće godine Hansenova medalja za najuspjeliju radnju iz klasičnog graditeljstva. Te godine, 1904., stekao je diplomu arhitekta, a 1906. položio je državni ispit te time postao ovlašteni civilni arhitekt.

Uz gradnju novih sakralnih objekata, značajan dio njegovog arhitektonskog opusa bila je i obnova povijesnih građevina gdje je Podhorsky bio prvi arhitekt koji je koristio suvremene principe biološke zaštite, koja na osnovu znanstvenog pristupa proučava i uzima u obzir vrijednost svih povijesnih slojeva pojedinog kulturnog spomenika štiteći njegovu jedinstvenost i integritet.

Jedan od najznačajnijih događaja u Podhorskyjevom životu predstavljalo je osnivanje Kluba hrvatskih arhitekata 1905. godine u Zagrebu u kojem je on u više navrata obnašao dužnost predsjednika. Klub hrvatskih arhitekata postavio je temeljne odrednice razvoja hrvatske moderne i urbanizma gdje su arhitekti prihvaćali moderna načela konzerviranja, nasuprot pristaša historicističkog pristupa restauracije i težnje prema jedinstvu stila koji će nerijetko rezultirati  kontroverznim rješenjima.

Studiranje u Beču kod Viktora Luntza ostavilo je dubok trag na njegov daljnji rad koji se očitovao u neostilskom eklekticizmu. U vrijeme njegova stvaralaštva u hrvatsku arhitekturu na velika vrata ulazi internacionalni moderni stil koji Podhorskoga nije impresionirao te on do kraja života ostaje vjeran svom arhitektonskom izrazu.Uzore je crpio u nacionalnim i povijesnim temama te je ostavio obiman i zanimljiv opus koji se može proučavati kao trag ostvarenog i cjelovitog arhitekta koji nam ostavlja nekoliko rješenja koja spadaju u sam vrh hrvatske arhitekture prije i između dva svjetska rata.

Neka od njegovih realiziranih zagrebačkih ostvarenja: vila Heim u Nazorovoj ulici, zgrada pravoslavne općine u Bogovićevoj ulici, ljekarna Gayer na uglu Kačićeve i Ilice, Obrtni dom na trgu Mažuranića u kojem će u mansardi smjestiti svoj atelijer, dogradnja i preuređenje kuće za trgovca Šantla u Ilici 118-20, stambena zgrada u ulici Medveščak (danas kazalište Mala scena), vila Mikulić na Tuškancu 47, zgrada Beck u Domjanićevoj 15, Dom sv. Antuna (danas kazalište Komedija)…

Na području sakralne arhitekture, najpoznatiji je po pokušaju stvaranja stila „vero Croatica“ u kojem je želio ostvariti ideal arhitekture nacionalnog stila koji je tadašnja generacija arhitekata s Podhorskym i Viktorom Kovačićem na čelu vidjela u predromaničkim starohrvatskim crkvama. Povod tome bila je želja za teritorijalnim sjedinjavanjem Dalmacije s ostatkom Hrvatske te je stoga inspiracija bila ranoromanička crkva sv. Križa u Ninu. Nadovezujući se na Kovačićevu crkvu sv. Blaža u Zagrebu, Podhorsky preuzima oblik centralne građevine tlocrta grčkog križa s kupolom nad križištem te razvija svoj stil u duhu historicizma koji je u početku inspiriran bizantskom, a kasnije i starohrvatskom arhitekturom. U tom duhu sagradio je crkvu Presvetog Trojstva u Krašiću, crkvu sv. Mihaela Arkanđela u Sračincu, sv. Ćirila i Metoda u Duvnu, franjevačku crkvu Blažene Djevice Marije u Makarskoj, crkvu u Bihaću, …

Zanimljivo je da crkva sv. Jurja u Đurđevcu ima svoju blizanku – crkvu Presvetog Trojstva u Maloj Bosni na sjeveru Srbije koja je izgrađena 1931. godine. Prilikom gradnje te crkve Ministarstvo građevina zahtijeva da se odrade neke preinake u predloženom projektu na što Podhorsky šalje dvije fotografije crkve sv. Jurja koje bi dolazale da njegova konstruktivna rješenja drže vodu.

ŽUPNA CRKVA SVETOG JURJA MUČENIKA U ĐURĐEVCU

Razdoblje u kojem djeluje arhitekt Podhorsky nabijeno je jakim nacionalnim zanosom te on gradi crkve koje se ugledaju na građevine podignute u vrijeme vladanja hrvatskih knezova i kralja Tomislava pokušavajući razviti stil vero Croatica. U tom stilu sagrađena je i današnja župna crkva. Da bi se bolje shvatilo kako je do izgradnje nove crkve uopće došlo, potrebno je ostvrnuti se i na njene prethodnice. Od XVII. stoljeća do danas, na mjestu današnje, stajale su još tri crkve. Isprva je sagrađena drvena crkva Blažene Djevice Marije te nakon nje, u XVIII. stoljeću prva zidana crkva. U XIX. stoljeću gradi se nova barokna crkva i pritom mijenja titulara, sada noseći ime sv. Jurja. Čestoj izmjeni građevina (oko svakih 100 godina) pogodovalo je močvarno tlo na kojem su se nalazile. Tako je crkva, ni stoljeće nakon izgradnje, na početku XX. stoljeća u lošem stanju. Zanimljivo je da je ipak jedan dio odolio nepovoljnom terenu i preživio tri zidane građevine. Toranj sagrađen 1774. godine i danas stoji uklopljen u novu crkvu. Dolaskom na mjesto župnika u Đurđevcu 1916. godine, Nikola Medvedec zalaže se za obnovu, ali okolnosti Prvog svjetskog rata problem odlažu do 1928. godine kada je crkva u tako ruševnom stanju da Podhorsky kao jedino rješenje nudi gradnju nove građevine što izaziva negodovanje mještana i općinskog vijeća. Nakon smrti župnika Medvedca, odgovornost za gradnju crkve preuzima dotadašnji kapelan, a kasnije i sam župnik, Jakov Novosel. Osim što je svojom požrtvovnošću završio crkvu u tako kratkom roku, revno vodeći Spomenicu crkve i detaljno zapisujući okolnosti iz prve ruke, omogućio nam je uvid u tijek same gradnje. Kao njegov nasljednik, 1956. godine, dolazi Stanislav Rajtar, koji u svojih 33 godina župnikovanja u više navrata organizira radove u crkvi te je modernizira. Od početka 1960-ih pa sve do kraja 1980-ih usko surađuje s kanonikom zagrebačkog Prvostolnog kaptola te rođenim Đurđevčaninom, dr. Antunom Ivandijom. Po Ivandijinom nacrtu izrađeni su  lusteri, električne baklje, klupe, preuređeno je svetište crkve, iz Dijecezanskog muzeja dovedene su slike sv. Jurja i sv. Petra. Njegovim brojnim intervencijama narušena je ideja svojevrsnog Gesamtkunstwerka kojeg je u crkvi želio ostvariti Stjepan Podhosky. Župna crkva svetog Jurja mučenika u Đurđevcu, zajedno s crkvom u Makarskoj, unutar opusa Podhorskog kao najvažnijeg crkvenog arhitekta toga doba, najvjedniji je primjer sakralne arhitekture prve polovice XX. stoljeća te bismo je u tom kontekstu trebali promatrati te sukladno tome čuvati i održavati.

Župna crkva sv. Jurja mučenika u Đurđevcu izgrađena je 1929. godine prema nacrtu zagrebačkog arhitekta Stjepana Podhorskog. Centralnog je tlocrta, oblika grčkog križa na čijem se križištu nalazi kupola na pandantivima. Krakovi križa ravno su zaključeni osim istočnog kraka kojem je dodana polukružna apsida. S južne strane, uz zapadno pročelje stoji toranj sagrađen 1774. godine, no koji je u potpunosti pregrađen 1929. godine. S istočne strane, između južnog i istočnog kraka, 1966. prigrađena je tzv. zimska kapela prema nacrtu Aleksandra Freudenreicha.

EKSTERIJER

Portal građevine centralno postavljen i rizalitno istaknut nalazi se na zapadnoj kraku. Završen je vijencem u obliku pletera s cvjetnim motivom iznad kojeg se nalazi rozeta smještena unutar zabata koji prati liniju dvostrešnog krova. Sa svake strane rizalita nalazi se po jedna polukružno zaključena bifora.

Sjeverni i južni krak također završavaju dvostrešnim krovom. Vertikalni završeci krakova rizalitno su istaknuti, a u centru nalaze se četiri lezene između kojih su smještena tri uska polukružno zaključena prozora. Iznad lezena nalazi se zabat. Sa zapadne strane strane kraka ulaz je u građevinu koji je uvučeniji od linije kraka, ali opet izbočen u odnosu na toranj koji se nalazi na krajnjoj zapadnoj strani. Osim glavnog zapadnog ulaza, u crkvu se može ući kroz sjeverna „peščanska“ ili „novoselska“ vrata te južna „ledinska“ vrata. S istočne strane sjevernog kraka nalazi se sakristija pravokutnog oblika.  Na zapadnoj strani sjevernog ulaza polukružna je apsidiola s tri polukružna prozora.

Istočnim krakom dominira polukružna apsida s pet ravno zaključenih prozora. Od visine i širine kraka nešto je uža i manja, ali krovom prati liniju krova kraka te time usmjerava pogled prema kupoli.

Na križištu krakova smještena je kupola na pandantivima sa stožastim krovom. Na vanjskoj ljusci tambura nalaze se lezene te devet polukružnih prozora s rešetkama, uokvireni blago penetriranim pravokutnim okvirom između njih.

U odnosu na ostatak crkve, rješenje tornja donosi više novosti u Podhorskyjevom stvaralaštvu. Jedini je primjer gdje ga stupnjevito sužuje prema vrhu te nišama i raznolikim otvorima rastvara istaknute plohe pojedinih zona. Od cijele barokne crkve jedino je toranj preživio rušenje pa ga arhitekt prilagođuje stilu nove crkve. Donji dio tornja ne mijenja, već intervenira samo u zoni ispod sata gdje ubacuje bifore te srušivši  barokni završetak, dodaje još jednu zonu u kojoj otvara trifore, a iznad njih smješta piramidalni krov.

Bitan čimbenik isticanja pojedinih dijelova tijela građevine svakako je bolja tj. kombinacija tri boje – oker, bež i crvene. Crvenom bojom označeni su dekorativni elementi koje je izradio Jaroslav Strecha, kipar i klesar iz Zagreba.

INTERIJER

U unutrašnjosti, iz predvorja na zapadnoj strani ulazi se u centralni prostor crkve s pogledom na glavni potkupolni prostor i glavni oltar u svetištu u istočnom kraku. U centralnom dijelu, na križištu, nalaze se četiri masivna pilona, a uz pilone, na zapadnoj strani sa svake strane stoji po jedan stupac. Prostor svetišta završava polukružnom apsidom perforiranom s pet vitraja.

U crkvi se nalaze tri oltara, glavni posvećen sv. Jurju, dva pobočna te se u zimskoj kapeli nalazi drveni oltar Srca Isusova postavljen 1992. godine.

OLTARI

Glavni oltar od bračkog kamena izradio je Vatroslav Brezak prema nacrtu arhitekta Podhorskog 1929. godine. Prema liturgijskim smjernicama Drugog Vatikanskog sabora 1970. godine preuređeno je svetište crkve. Glavni oltar proširen je ogradom, a stubište je produženo te je na njega stavljena nova oltarna menza. Iz Dijecezanskog muzeja 1987. godine dovode se dvije slike, slika sv. Jurja Marka Peroša iz 1896. i ona sv. Petra Johanna Beyera iz 1856. godine. Iako su isprva bile postavljene na zidovima krakova crkve, slika sv. Jurja u južnom, a sv. Petra u sjevernom, od sredine 1990-ih slika sv. Jurja smješta se iza glavnog oltara, dok je slika sv. Petra u potpunosti zaklonjena od očiju ( oči?!?!?! nisam sigurna jel je tu pluralia tantum) vjernika.

Za crkvu su 1936. godine nabavljena dva kamena oltara sa svecima u visokom reljefu. Oltare je izradila I. zagrebačka klesarska zadruga, a drvene polikromirane reljefe Franjo Bramor s kiparom Robnikom u Zagrebu. Posvetio ih je Alojzije Stepinac 8. studenog 1936. godine. U sjevernom bočnom brodu smješten je oltar sv. Tri kralja, a do 1987. godine u južnom bočnom brodu oltar Majke Božje na kojem su se nalazili reljefi Majke Božje kao kraljice na prijestolju te sv. Josipa i sv. Ane. Te godine na mjestu oltara Majke Božje izrađen je mozaik s prikazom scene Navještenja koji je izradio Zvonimir Huzjak prema minijaturi Julija Klovića iz 1520. godine.

VITRAJI

Stakloslikar Ivan Marinković vitraje je izradio prema Podhorskyjevim nacrtima. U crkvi nalazimo ih u apsidi, na sjevernom i južnom zidu, iznad sjevernih i južnih vrata te po dva vitraja oko glavnog ulaza na zapadnoj strani. Na tih figuralnim prikazima s ornamentalnom obradom prikazani su sveci, često analogni imenima donatora koji su zapisani u donjem dijelu okvira.  Smješteni su redovito u središtu, unutar okvira koji ih dijeli od ornamentalnog dijela. Ornamentalna dekoracija u stilu art décoa sastoji se od kombinacije pravilnih oblika, poput trokuta i pravilnih pločica te zaobljenih i cvjetnih oblika uglavnom u prostoru ispod natpisa. Kolorit na svakom vitraju nije jednak, ali najčešće se koristi kombinacija plave, crvene, zelene, bijele i žute boje.

POLOŽAJ VITRAJA	SVETAC PRIKAZAN NA VITRAJU	NATPIS U PODNOŽJU VITRAJA
APSIDA	SV. ALOJZIJE GONZAGA	DAROVALA OBITELJ : JOSIPA KENDJELIĆ.
	SRCE MARIJINO	DAROVAO : JAKOV NOVOSEL upravitelj župe.
	SV. JURAJ MUČENIK	DAROVAO : blagopokojni dekan župnik NIKOLA MEDVEDEC.
	SRCE ISUSOVO	DAROVALO : DJEVOJAČKO DRUŠTVO U GJURGJEVCU.
	SV. JOSIP	DAROVALI : JAKOB I MATILDA MATONIČKIN.
SJEVERNI ZID	SV. FRANJO ASIŠKI	DARUJE : Treći red SV. FRANJE.
	SV. ĆIRIL I SV. METOD	DAR : JOSIP LOVAŠEN rav. grad. školeMARTIN VEDRIŠ v. d. sres. škol. nadzorIVAN ŠABARIĆ vjeroučit.ANDRIJA OŽURA učit. gr. škole Učitelji osnovne škole: VJEKOSLAV FANTONI TEREZIJA KATUŠIĆ, FRAN KOLAR IVAN NIKŠA LJUBICA ŽIDOVEC.
	SV. ROK	DAROVALA : Hrvatska seljačka zadruga
SJEVERNA VRATA	SV. PAVAO	DAROVALI : VALENT i BARA HODALIĆ.
	SV. PETAR	DAROVAO : DR. PETAR BAZIJANEC.
KAPELA	SV. IVAN NEPOMUK	DAR : DJEVOJAČKO DRUŠTVO SA GLAVARICOM ANOM KUCEL.
	IVAN KRSTITELJ	DARUJE : OBČINSKO VIJEĆE
	SV. STJEPAN PRVOMUČENIK	DAROVAO : STJEPAN JANČIEV
GLAVNI ULAZ	SV. ANA	DAROVALA : ANA STANKIR.
	SV. DOROTEJA	DAROVALI : IVO I DORA TOMERLIN.
	SV. VID?	OBITELJ MAJNARIĆ
	SV. BARBARA	DAROVAO : JOSIP WIRGEL.
JUŽNA VRATA	SV. KATARINA	DAROVALI : IVAN PERŠIĆ i KATARINA IMBRIŠA
	SV. AGNEZA?	DARUJE: STJEPAN TOPOLČIĆ DEKAN I ŽUPNIK IZ KAPTOLA
JUŽNI ZID	SV. NIKOLA TAVELIĆ	DAROVALI ŽUPLJANI ĐURĐEVAČKI G. 1945.
	SV. OBITELJ	DAROVALE OBITELJI DRAG. ŽIDOVEC STJ. DOLENČIĆ i ĐURO DOLENČIĆ
	SV. TEREZIJA OD DJETETA ISUSA (MALA TEREZIJA)	DARUJE OBITELJ LUJE KRESZINGER

 Tekst pripremila: Lea Linarić