U ponedjeljak, 23. kolovoza, dvadeset i dvoje mladih iz naše Župe uputilo se na svoj drugi ljetni izlet. Iako ih je, nažalost, pratilo nepovoljno vrijeme, uspjeli su prijeći i doživjeti cijelu zamišljenu rutu. Naime, u jutarnjim su satima krenuli put Svetog Ilije, jedne od rijetkih hrvatskih župa koje nose ime po tom starozavjetnom proroku. Zvonik crkve Svetog Ilije bilo je moguće zamijetiti već iz daljine, osobito stoga što je crkva smještena na brežuljku – na samom početku bregovitog Zagorja. U njoj kao župnik već četrnaestu godinu, u suradnji sa sestrama Kćerima Božje ljubavi, djeluje preč. Izidor Ferek, koji je bio i đurđevačkim župnikom od 1989. do 2007. godine, a kojega Đurđevčani vrlo dobro pamte i nose u lijepom sjećanju. Nakon lijepog dočeka, kratkog upoznavanja, ugodnog razgovora, pauze i okrjepe, mladi su se nestrpljivo zaputili prema glavnom cilju i izazovu dana: planini Ivanščici. Pošto su se ohrabrili i pomolili duhovnom pjesmom, mladi su se podijelili u dvije skupine: jedna se skupina prema vrhu uputila lakšom, ali dužom stazom, a druga težom, ali kraćom. Tijekom uspinjanja je i jednoj i drugoj skupini napast bila vratiti se ili stati, još pogotovo zbog kiše koja je počela padati, ali su se obje skupine ipak uspjele naći na planinskom vrhu Ivanščice na nadmorskoj visini od 1060 metara. Na vrhu smo nakratko mogli uživati u prekrasnom pogledu prema Ivancu, koji je u samom podnožju Ivanščice, prema Varaždinu, Međimurju i Mađarskoj. Samo su se žilavi i na hladan vjetar najviše otporni usudili popesti i na konstruirani vidikovac koji je omogućio još širi i bolji pogled, čak i na drugu stranu Ivanščice, nazirući Medvednicu i snježne vrhove Alpa. Nakon planinarskog obroka i zasluženog odmora, mladi su se zajednički (neki čak i pjevajući) počeli spuštati prema podnožju planine, odakle su otputovali za obližnji Ivanec u kojem ih je toplo dočekao i počastio tamošnji župnik, vlč. Kristijan Stojko, koji ih je i ukratko upoznao s gradom i Župom sv. Marije Magdalene. Tijekom slavlja svete Mise mladi su, prebirući po svojim ponešto bolnim, ali dragocjenim sjećanjima uspona i silaska s Ivanščice, mogli razmatrati o Isusu koji „premješta planine“ naših strahova, padova i lutanja. Već pomalo umorni, aktivni dio dana završili su posjetom varaždinskom kinu, na kraju kojega su, na putu prema kući, jedni spavali, drugi igrali društvene igre, a treći možda razmišljali koju bi planinu svog života sljedeću mogli povjeriti Bogu koji „ima spasenja moć“…
