Kapela Trpnog Isusa, u narodu poznatija pod imenom „Pri Svecu“, najstariji je sakralni objekt koji u svom izvornom obliku još uvijek stoji u Đurđevcu. Kapelu je dao sagraditi Martin Šostarec, a blagoslovljena 13. lipnja 1844. godine za župnikovanja Franje Milinkovića. Važne godine za kapelu su i 1987. kada je za vrijeme župnika Stanislava Rajtara kapela u potpunosti obnovljena te 2010. kada je župnik Ozren Bizek inicirao zamjenu krovišta, obnovu fasade i unutrašnjosti kapele.
Kapela je smještena na raskrižju Ulice Đure Basaričeka i Ulice Donji Brvci na manjem travnatom otoku. Malih je dimenzija, a tlocrtno gledano, sastoji se od broda i polukružne apsiea. Nad brodom je strmi dvostrešni krov dok je nad apsidom stožasti krov oblikom prilagođen kapeli. Fasada je žute boje, a pojedini su arhitektonski elementi artikulirani bijelom bojom. Na pročelju se nalaze segmentno zaključena dvokrilna vrata izrađena od metalne konstrukcije, limene i staklene ispune dok je na svakoj strani broda kapele jedan prozor-okul.
Unutrašnjost kapele organizirana je kao jedinstven prostor bez točnog razlikovanja prostora broda od prostora svetišta. Svod je bačvast i njegova plava boja i zlatne zvijezde jasno upućuju na nebo. Zidovi su žute boje, a pod je betonski. U apsidi se nalazi zidani oltar na kojem stoje skulpture. U središtu je drveni i polikromirani prikaz Oplakivanja Krista na kojem se nalazi potpis umjetnika: S. Hampl i godina 1856. Na oltaru se nalaze i dvije veće skulpture također drvene i polikromirane, a ikonografski atributi (palmina grančica i knjiga) upućuju da se radi o mučenicama.
Iza samog oltara nalazi se pil ili spomen-stub s dorskim kapitelom visok oko 2 metra na kojem na visokoj plinti stoji kip Trpnog Isusa. Iako ovaj kip, pa i sam titular kapele nazivamo Trpnim Isusom, zapravo se ikonografski radi o tipu Mislećeg Krista. Takav tip prikazivanja gdje lik Krista sjedi jednom rukom pridržavajući glavu dok mu je stisnuta šaka druge ruke položena na koljeno često nalazimo na području sjeverozapadne Hrvatske još od druge polovine 17. stoljeća. Ono što je posebno važno činjenica je da je pil stajao na raskrižju prije nego što je izgrađena kapela.
Kod ove kapele treba istaknuti njezinu starosnu vrijednost, odnosno dugi povijesni kontinuitet, njezinu ulogu u prostoru i specifičnu umjetničku vrijednost. Kako se te vrijednosti ne bi izgubile, treba raditi na zaštiti kapele, osobito na sanaciji vlage te istraživanjima doprinijeti njihovom shvaćanju.