Kapela Majke Božje od Sedam Žalosti u polju na putu između Đurđevca i Mičetinca blagoslovljena je 29. rujna 1889. godine za vrijeme službovanja župnika Josipa Banješa. Obnavljana je krajem 1990-ih, a posljednja je obnova trajala do 15. svibnja 2009. godine.
Smještajem na blagom uzvišenju uz cestu kapela predstavlja značajan element u prostoru. Radi se o jednobrodnoj građevini s manjom polukružnom apsidom i s po jednim prozorom sa svake strane broda i apside. Fasada je žute boje, a arhitektonska artikulacija izvedena je u bijeloj boji. Na pročelju se ističu drvena dvokrilna vrata zaključena šiljatim lukom, koja su nekad bila plave, a danas su smeđe boje. Ulaz flankiraju dva pilastra koji nose plitki trokutasti zabat, a na vrhu pročelja nalaze se zvonik na preslicu i križ.
[gallery_bank type=”images” format=”thumbnail” title=”false” desc=”false” responsive=”true” special_effect=”overlay_fade-black” animation_effect=”fadeIn” album_title=”false” album_id=”4″]
U unutrašnjosti se jasno razlikuju prostor broda i prostor svetišta, a prijelaz između njih postignut je trijumfalnim lukom i stepenicom. Zidovi su oslikani tako da imitiraju raznobojne kamene blokove, a pod kapele ima motiv šahovnice. Kupolasti svod glavnog broda, kao i svod apside, plavo je obojen i oslikan zvijezdama što implicira nebeski svod.
Od opreme unutrašnjosti posebno treba istaknuti zidani oltar na kojem se nalazi skulpturalni prikaz Oplakivanja Krista sa zanimljivim prikazom oruđa muke (trnove krune, čavala i spužve) u posebnoj posudi odvojenoj od prikaza. Ostatak drvene skulpture na oltaru rad je Ivana Jendrašića-Mandraka. Osim oslika zidnih površina, u unutrašnjosti kapele nalaze se i dvije slike te lusteri.
Iako se radilo na obnovi i zaštiti kapele, te su zbog toga i porušene lipe oko nje, i dalje postoji potreba za njenim očuvanjem, osobito od posljedica djelovanja vlage. Na taj će se način vrijednosti kapele trajno očuvati.