Sveta Bernardica Soubirus

vidjelica, djevica i  redovnica

(1844. – 1879.)
spomendan 16. travnja

Sveta Bernardica se rodila 17. veljače 1844. godine u Lurdu kao prva kći iz obitelji mlinara Franje Soubirous i Lujze r. Casterot. Poslije nje rodile su se u obitelji još tri sestre. Gradić Lurd nalazi se na jugu Francuske ispod visokih Pirineja s kojih 20.000 stanovnika. Grad se nalazi uz rijeku Gavu, ispod brijega na kojem je starinska tvrđava. Iz njezinog djetinjstva poznato je da je bila pobožna djevojčica i ujedno je pomagala roditeljima u svemu što je bilo potrebno u obitelji. To se već vidi kod prvog Gospina ukazanja uz rječicu Gavu, kamo je Bernardica s dvije djevojčice došla brati drva, o čemu svjedoči ona sama.

Gospa mi je govorila

Jednog dana pođoh k obali rijeke Gave brati drva s dvije djevojčice, kadli začuh nekakav šum. Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Nato podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, a na svakoj je nozi imala žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica.
Kada to ugledah, protrljah oči, misleći da se varam. Trgnuh ruku u krilo svoje haljine, i tu nađoh svoju krunicu. Htjedoh se na čelu prekrižiti, ali ne mogoh podići ruku k čelu, i ona (krunica) ispadne. A pošto se ona Gospođa prekrižila, pokušah to i ja, premda drhtave ruke; napokon sam uspjela. Odmah počeh moliti krunicu; Gospođa je prebirala zrnca krunice, ali nije micala usnama. Kad završih krunicu, viđenja odmah nestade.
Pitala sam stoga one dvije djevojčice jesu li štogod primijetile. Rekoše da nisu, nego me samo zapitaše što im to imam otkriti. Dadoh im na znanjekako sam vidjela Gospođu odjevenu u bijele haljine, ali ne znam tko je; upozorih ih da o tome šute. One me zatim potakoše da se onamo ne vratim, ali sam to odbila. Navratih zato u nedjelju, jer sam osjećala kako me iznutra nešto poziva…

Ona mi je Gospođa progovorila tek treći put i zapitala hoću k njoj dolaziti kroz petnaest dana. Odgovorih da hoću. Ona doda kako trebam upozoriti svećenike da ondje sagrade crkvicu; nato naredi da se napijem iz izvora. Kako nisam vidjela nikakva izvora, uputih se k rijeci Gavi, ali mi ona dadne znak da ne govori o rijeci, i prstom mi pokaza izvor. Pošto mu pristupih, nađoh tu samo malo ustajale vode. Primakoh ruku, ali nisam mogla zagrabiti; nato uzeh dupsti i, kad mi pođe za rukom malo zahvatiti, tri sam puta bacila tako da sam četvrti put mogla piti. Viđenje se na to povuče i ja odstupih.
Vraćala sam se onamo kroz petnaest dana. Ona mi se Gospođa ukazivala svaki dan, osim jednog ponedjeljka i petka, naređivala mi je da upozorim svećenike da ondje sagrade crkvicu, da pođem k izvoru umiti se i da molim za obraćenje grješnika. Više sam je puta pitala tko je, a ona se blago smiješila; napokon, podigavši ruke i uprijevši oči u nebo, reče mi: «Ja sam Bezgrješno začeće».
Tih mi je petnaest dana otkrila i one tri tajne, i zabranila mi da ih ikome kazujem, što sam dosad vjerno poslušala

Radoznalost naroda dovodi djevojčicu u neprilike

Kad je narod doznao za viđenja, sve se više počeo okupljati oko špilje. To je uzbunilo vlasti, te su Bernardicu počele grubo ispitivati nastojeći je uhvatiti u laži. No ona je čvrsto stajala uz ono što je čula i vidjela, te se nije dala smesti. Ništa nije ni dodala ni oduzela od onoga što je na početku izjavila o viđenjima.
Vlasti su htjele spriječiti okupljanje naroda, te su oko špilje dale napraviti drvenu ogradu, ali navala naroda bila je jača od svih prijetnji i sprječavanja. Na izvoru se pojavljivao sve veći mlaz vode, a nekoliko čudesnih ozdravljenja dogodilo se već tijekom ukazanja.

Kod jednog ukazanja bio je posve blizu Bernardice dr. Douzou, kada su ljudi opazili kako djevojčica drži svijeću a plamen joj zahvaća ruku. Htjeli su joj maknuti svijeću, ali im je dr. Douzou to zabranio jer je primijetio da Bernardica za vrijeme viđenja ništa ne osjeća, da je sva uronjena u viđenje, a plamen svijeće tijekom 8 minuta, koliko ju je doticao, ipak joj nije nimalo opržio ruku.
Lurdski župnik Peyremal bio je prema vidjelici prilično osoran što je od njega više puta tražila da se ispuni želja Gospođe, tj. da se na mjestu ukazanja podigne crkvica. Tražio je ime One koja se ukazala, a Bernardica ga nije znala.
Konačno je na blagdan Gospodnjeg navještenja 25. ožujka 1858. godine bilo ukazanje, u kojemu je Gospođa s neba napokon otkrila svoje ime, izrekavši ga na domaćem dijalektu: Que soy èra Imaculado Councepciou – Ja sam Bezgrješno začeće!» Kad je Bernardica došla župniku da mu napokon otkrije kako se Gospa zove (u nastavku Gospa a ne više Gospođa), jako se tome začudila jer nije shvaćala takav naziv, budući da se nitko u njihovu mjestu nije tako zvao. Župniku Peyremalu, koji je znao da tu tajnu vjere još nije na vjeronauku tumačio djeci, upravo to Bernardičino neznanje bijaše potvrdom da djevojčica nije ništa izmislila, nego da je taj naziv čula od Gospe. Malo se začudio, ali je počeo i vjerovati da je to potvrda neba za dogmu, tj. vjersku istinu o Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, koju je 8. prosinca 1854. godine proglasio papa Pio IX.

Bernardičin daljnji život

Bilo bi dugo posebno zalaziti u svako daljnje Gospino ukazanje i kako su ona utjecala na Bernardicu. Izgleda da je gore spomenuto ukazanje na blagdan Gospodnjeg navještenja učinilo prevrat u djevojčici. Ovdje vrijedi spomenuti samo neke važne datume iz njezina života:
– U kapeli gostinjca časnih sestara iz Neversa primila je 7. travnja iz ruku župnika prvu svetu pričest.

– Na blagdan Gospe Karmelske 16. srpnja imala je posljednje nenajavljeno Gospino ukazanje u istoj špilji Massabielle, što je po redu bilo osamnaesto.
– Svetu krizmu primila je 5. veljače 1860. godine. Kao učenica sestara preselila se u njihov gostinjac.
– Tu ju je iste godine 7. prosinca saslušavao biskup mons. Laurence iz Tarbes-a, koji osnovao komisiju za istraživanje lurdskih ukazanja.
– Nakon tri godine saslušavanja sa strane komisije, biskup je 18. siječnja 1862. godine proglasio vjerodostojnost ukazanja, jer kod

njih se «nalaze svi prepoznatljivi znakovi istine, te vjernici imaju pravo da vjeruju u njihovu istinitost».
– Gospin kip prema Bernardičinu opisu postavljen je u špilju 4. travnja 1864. godine, a izradio ga je lionski kipar Josip Fabish.
– Dvije godine kasnije (1866.) počela je gradnja velike bazilike, a već 19. svibnja bila je posvećena njena kripta.

Bernardica postaje časna sestra

Kod početka gradnje bazilike na spomen Gospe Lurdske 1866. godine Bernardica nije sudjelovala, jer se 19. svibnja 1864. godine oprostila o špilje te pošla u postulat sestara u lijepi samostan svetog Gildarda blizu grada Nevers-a. U samostanu je dobila ime «Marija Bernarda». Često je pobolijevala, a tijekom cijeloga života imala je napadaj astme. Siromaštvo, bolest i trpljenje obilježili su njezin život.
Pa i kada je ušla u samostan, trebala je podnositi ponižavanja i omalovažavanja, kako bi je sestre kao «vidjelicu iz Lurda» očuvale od oholosti. Zbog njezine bolesti zavjeti su joj bili odgođeni. Tek kad joj je život bio ugrožen, nije joj se više moglo uskratiti polaganje zavjeta. Tako je prvo zavjetovanje mogla položiti 25. listopada 1866. godine, i to kao zavjete pred smrt. U samostanu je vršila službu sakristanke.
Pa i svečani zavjeti kao konačna odluka za život u redovničkoj zajednici, bili su joj odgođeni radi teške bolesti. Uz već spomenutu astmu, Bernardica je bolovala sušice (tuberkuloze) kostiju, te je triput primila sakrament bolesničkog pomazanja.
Shrvana teškim disanjem, srčanim smetnjama i velikim bolovima u kostima, Bernardica je 16. travnja 1897. u 31. godini života podlegla svojim patnjama.
Kad su je neposredno prije smrti još jednom zapitali što kaže o svom životu, izrekla je svojom krajnjom snagom: «Vidite, moj je život sasvim jednostavan. Gospa se sa mnom poslužila, a mene su onda poslali u kut. Tu je moje mjesto, tu sam sretna i tu ostajem». Preminula je s riječima na usnama: «Sveta Marijo, Majko Božja, moli za me jadnu grješnicu!»
Kad su joj pričali o ozdravljenjima po zagovoru Gospe Lurdske, ona je uvjerljivo govorila da ta čudesa nisu za nju nego za druge. Bog je nju odredio za patnju da bi se grješnici obratili. Čini se da je u tome tajna koju je Gospa povjerila samo njoj.

Sveta Bernardica u bolesti

Sveta Bernardica je dugo godina bolovala od astme, tuberkuloze kostiju i pluća. Bez štaka nije mogla prijeći preko sobe. Malo prije smrti posjetio ju je jedan novinar i postavio pitanje: “Je li vam, sestro, teško što ste bolesna?”  Odgovorila je: ” Bog zna, da mi je teško! Čitav život željela sam poučavati djecu, a sad se moram od njih kriti, da ih ne bih zarazila tuberkulozom. Čitav život željela sam da mi je njegovati bolesnike, a sada moram jednu bolničku sestru oteti od bolesnika i vezati je uza se. Čitav život željela sam obilaziti svijetom i pozivati ljude da skupa sa mnom hvale Boga, a evo ne mogu prijeći ni prekosobe.” A onda je dodala: “Ali znam da je ovo volja Božja. I zato sam najsretnije biće na svijetu. Ni skim na svijetu ne bih se zamijenila za sudbinu.” Novinar je napisao: ” u njezinim patnjama kao da se Nebo spustilo na zemlju.”

Čudesna ozdravljenja poslije njezine smrti

Nakon smrti Bog je malu Bernardicu na njezin zagovor proslavio čudesnim ozdravljenjima. Bila je pokopana u kapeli svetog Josipa usred samostanskog vrta u Neversu.
Trideset godina nakon njezine smrti, kada su povodom postupka za njezino proglašenje blaženom otvorili njezin grob, njezino su tijelo našli bez i najmanjeg traga trulosti, dok su se povoji, u koje je bilo zamotano njezino tijelo, raspali a križ je zarđao. Onako kako je tada ležala, blažena Bernardica Soubirous danas počiva u jednom lijesu obrubljenom zlatom i kristalom u samostanskoj kapeli u Neversu, u svom crnom redovničkom odijelu, pognute glave i raširenih ruku iznad srca. Tu mogu hodočasnici i nakon više od sto godina od smrti, promatrati Bernardicu koja djeluje kao da spava.
O Bernardici ne postoje nikakve legende. Ono što je na njoj čudesno, očituje se na činjenici da je jedna siromašna i neuka djevojka sa sela postala povodom za ponovno oživljavanje štovanja Majke Božje i u naše vrijeme. Lurd je postao novi izvor milosti, čiji izvor napaja cijeli zemaljski krug. Da se u Lurdu događaju čudesa, to nije sporno. Njihov broj ne kaže puno; ono što ima značenje jeste, da fenomen postoji i da ispada iz okvira naravnog. Lurdska čudesa, kao i sva druga čudesa, su bez sumnje samo znakovi po kojima se Bog objavljuje, jer čudo je iznimka – uvijek je bila i uvijek će ostati.
Bernardicu je 14. srpnja 1925. godine papa Pio XI. proglasio blaženom, a na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca 1933. svetom. Njezin spomendan Crkva slavi na obljetnicu njezine smrti 16. travnja.

Raspored svetih misa
Nedjelja, 11. 10. 2020.
08:00
09:30 Mičetinac
11:00 Grkine
11:00
18:00
Ponedjeljak,12.10.2020.
NEMA SVETE MISE
Utorak, 13. 10. 2020.
18:00
Srijeda, 14. 10. 2020.
18:00
Četvrtak, 15. 10. 2020.
18:00
Petak, 16. 10. 2020.
18:00
Subota, 17. 10. 2020.
14:00 MISA ZA POGINULE HRV. BRANITELJE
18:00
Nedjelja, 18. 10. 2020.
08:00
09:30 Mičetinac
09:30 Severovci
11:00 
18:00

 

Kratice biblijskih čitanja dana – Subota

 

subota 24. 10.

 

______

 

Ef 4, 7 – 16

Ps 122, 1 – 5

Lk 13, 1 – 9

 

Citat Svetog pisma – Subota

7 A svakomu je od nas

dana milost po mjeri

dara Kristova.

5Nipošto, kažem vam,

nego ako se ne obratite,

svi ćete tako propasti.

Misao dana – Subota

 

Svaki čovjek prima

svoju ulogu i snagu,

dar i zadatak,

u povijesti spasenja.

Izgrađujemo Tijelo Kristovo,

svojim specifičnim doprinosom.

 

___________

 

Obratimo se odmah Gospodinu,

jer ne znamo čas

kada Gospodin otkriva

svoju Slavu nama –

kad ćemo biti pozvani!

 

 

Misao tjedna


Nedjelja ovog tjedna je
29 NEDJELJA KROZ GODINU
A ciklusa čitanja!

Pozvani smo i ove nedjelje,
otkriti i dati Bogu Božje,
a čovjeku čovjekovo.
Prepoznati u sebi darove, koji su nam povjereni,
ne kako bismo se začahurili i sebično svojatali, ono što smo primili, već kako bismo živjeli za druge ljude, u sebedarju, oslobođeni sebičnosti, rasli u svetosti.

Mnogo smo toga primili rođenjem, posredno od svojih roditelja, predaka, a mnogo izgrađujemo i osobnim zalaganjem, trudim, radom na usavršavanju svojih sposobnosti, koje nas ispunjaju i čine potpunim ljudima.

Državi dajmo ono što je potrebno, za zajedničko dobro svih, koji žive u ovoj lijepoj našoj Domovini.
Bogu dajmo sebe same, volontirajmo, živimo aktivno život vjernika, u svojoj župi, darujmo se u svojim sposobnostima, Gospodinu na raspolaganje!
Jer upotrijebljeni od Gospodina, nećemo biti zloupotrijebljeni, od zla koje nas sapinje i onemogućuje nam puninu života!

Požuda tijela, zgrtanje bogatstva, koje tetoši naš egoizam, prividna moć zasluge dobara koje posjedujemo, a koji u konačnici posjeduju nas.
To često zovemo blagoslovom,
ali ne i slobodom. Sveti je Franjo, sin bogatog trgovca, razdao svoje imanje, kako bi ušao u istinsku slobodu.

Slobodni od egoizma sebičnosti i sebeljublja, rastimo u svetosti života.
Molimo Gospodina, da nam povjeri dobara, koliko nam je potrebno za preživjeti dan, ali ne više. Oslobodi nas Gospodine, svega što opterećuje naše srce i dušu usmjerenu prema Tebi, u punini predanja i Milosti Tvoje!
Bogatstvo svijeta je varavo, zavaravajuće, a jedino je bogat onaj, koji u Tebi Gospodine, pronalazi puninu svoga vlastitoga života.

Budnost života nije samo,
ne prepuštanje snovima, odricanje sna, već i autentična spremnost.

Mi koji smo bili daleko od Krista i Spasenja, došli smo blizu po Milosti Gospodnjoj. Ali ne kako bismo se uljuljkali u lažnu sigurnost, već kako bismo živjeli autentično vjernički.
Sugrađani smo svetih, boravimo u istom prostoru, kao i sveci među nama, koji nebu streme i nebo iščekuju, u svojim molitvama i autentičnim životima.
Ukućani smo Božji, naše je nebo, u koje ulazimo već ovdje na zemlji, živeći autentično, ljudski za druge, darujući svoje sposobnosti, na dobro svih koji su oko nas, svih koji čine ovaj svijet – put do neba!
Kao budni sluge iščekujmo spasenje, ne u lažnoj nadi nerada i neaktivnosti, već zauzeto, sebe darujmo na spasenje bližnjima.

Djelotvornošću snage Gospodnje, primamo milost spoznaje i razumijevanja, ali ne kako bismo se uznosili.
Milost spoznaje Gospodnjih istina, uvijek stoje u odnosu odgovornosti, prema tim Otajstvima Milosti!
Nije lako onima koji mnogo primaju, jer oni nose i povjereni im je Križ Gospodnji.
Razočarani odgovorom ljudi na otajstva Milosti, Prezbiteri mogu pasti u beznađe i očaj, ali stoga za njih treba i moliti.
Naši su to Prezbiteri, koji u poniznosti služe Otajstvu Spasenja u Kristu Isusu! Molimo za moderne proroke svoga vremena!

Prignimo koljena pred Bogom Ocem, kojem jedino možemo služiti u vjeri, ljubavi i poštovanju.

Bog jača našeg duhovnog čovjeka, kako bismo mogli ući u duboka otajstva duhovne stvarnosti, rasti u dinamici duhovnoga života, te prepoznavati vlastiti cilj života, u zajedništvu sa vjernicima zemaljske Crkve Katoličke, koja nebeskoj Proslavljenoj Crkvi teži i u koju je uronjena.
Svi sveti postaju naši zagovornici, kako bismo spoznali dubinu Otajstava Milosti i Ljubavi Kristove!
Razdijeljeni od zla, odvojeni od zloće i pakosti, rastimo u iskrenoj ljubavi, jednih prema drugima, svjedočimo Milost Gospodnju!

Poniznost i blagost, strpljivo živeći otajstvo poziva Gospodnjega. Poziva biti vjernik. Dostojanstveno je to zvanje – zvanje za vječnost!

Jedinstvo Duha neka je zadatak svima nama, ne odjeljujmo se od drugih, već uronimo u zajedništvo Crkve, po pozivu svetosti.
Jedni druge smatrajmo višima od sebe, te 'rastimo' u poniznosti jedni pred drugima.
Znakovi vremena otkrivaju nam vrijeme milosti, u kojem se nalazimo, vrijeme ispita naše ljudskosti i naše vjernosti Gospodinu Bogu, u Zajedništvu Svete Crkve Katoličke!

Svakome je dana milost po mjeri dara Kristova.
Svatko prima koliko koristi i upotrebljava, na dobro drugih.
Ne primamo, kako bismo se uzdizali niti kako bismo 'širili krila' svoga egoizma. Primamo Milosti za spas drugih, pored nas. Darovani smo darovima, ali živimo ih posvećeni dobru drugih, iz naše blizine - našim susjedima u životu vjere!

Tako ćemo početi donositi plodove Ljubavi Gospodnje,
postat ćemo autentični svjedoci Kristova Spasenja!

Blok za poruke
Radno vrijeme župnog ureda
Kontakt župe
vlč. Marko Rac, župnik
Rkt. Župni ured Sv. Jurja mučenika
S. Radića 5, Đurđevac
Tel/fax: 048/ 813-430
Slika sv. Jurja
Sveci.net