Lovro Biškup – životopis

Obitelj Juraja i Marije Biškup iz Varaždina primila me je milošću Božjom 8. studenog 1995. godine kao svoje drugo dijete te me od samih početaka strpljivo upućivala i preporučivala samoj svetoj Obitelji Isusa, Marije i Josipa. Je li nebeski Otac već tada zadržao svoj pogled na meni pitam se s razlogom, jer među prvim željama tu je bez sumnje i san da budem Kristov bliži suradnik u liku katoličkog svećenika. Taj san mene djeteta rastao je i kasnije urodio svjesnom, zrelom i slobodnom odlukom.

Rođenje za nebesku obitelj po braći kapucinima te sv. Euharistiju i sv. Potvrdu kao sakramente kršćanske inicijacije zahvalno sam primio u crkvi Presv. Trojstva, dakle po Župi sv. Vida u Varaždinu. Ostati mi je trajno zahvalan na tumačenju katoličkog nauka, zdravom duhovnom vodstvu, brižnom sakramentalnom životu te pastoralnom iskustvu kao suradnik ministrant, lektor, akolit i član župnog zbora i zajednice mladih Via najprije ocima Boni Zvonimiru Šagiju, Mirku Kemivešu, Josipu Vizjaku, zatim Miji Šarčeviću, Dejanu Leciću, potom vjeroučiteljicama Sandri Ostoić, Jeleni Grabant te Zrinki Balić i posljednjima, ali ne manje važnim sestrama Leonidi i Željki, koje su i po odlasku iz Varaždina svojom ustrajnom molitvom nastavile pratiti sve nas mlade koji izbliza želimo slijediti Gospodina našega Isusa. Uistinu, ako je zemaljska obitelj kolijevka naše vjere, a nebeska obitelj zelena poljana naše nade, tako župnu zajednicu smatram velikom hodočasničkom obitelji naše ljubavi. Dakle, ona izvire iz zemaljske obitelji kako bi se po ljubavi ulila u nebesku.

Po završetku prvog razreda gimnazije došlo je vrijeme da dam svjedočanstvo za Krista. Najteže je, ne ono svjedočanstvo koje traje pet minuta sa mikrofonom u ruci, nego ono da svakog jutra na pitanje „ljubiš li me“ ponovno  kliknem „danas ću ti pokazati koliko te ljubim“. Dakle, traže se svakodnevna, mala djela ljubavi. Prvu šansu dala mi je zajednica franjevačke mladeži, zajednica koja prihvaća, potiče, uči, izgrađuje, posvećuje. Tu se prije svega aktivno žive sakramenti. Potom tu su tjedni susreti sa radom po grupama i kratkim predavanjem koje sam i sam često puta pripremao. Nadalje, kao srednjoškolca mnoga su me područja kao ekologija, bioetika, biologija, fizika, astronomija, filozofija, psihologija, sociologija, povijest, pravo, naime, oduševljavala, no nikada zapravo nisam posumnjao da je upravo sv. Pismo, Riječ (grč. logos) kojom se želim baviti i po kojoj želim živjeti. Stoga, ljubavlju kojoj sam se učio prema Bogu i čovjeku te uz poticaj različitih vjernika, prijatelja, braće, svećenika, redovnika i redovnica, zamolio sam primat u Nadbiskupijsko bogoslovno sjemenište Zagreb te sam najesen 2014. godine započeo studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu kao bogoslov kandidat Varaždinske biskupije.

U vjeri, nadi i ljubavi za sakrament sv. Reda prvo su me pripremali dijecezanski odgojitelji Nadbiskupijskog bogoslovnog sjemeništa, rektor Anđelko Košćak, duhovnik Vlado Razum te prefekt i drugi otac Ivica Cujzek koji su na meni neprestano prepoznavali ono dobro te me u tome ohrabrivali i na tome sam im veoma zahvalan. Veoma sam zahvalan i isusovačkim odgojiteljima, rektoru Stefanu Dartmannu, duhovniku Walteru Hecku, prefektima Helmutu Engelu i Tóthu Árpádu, ministrima Andreasu Schermannu i  Norbertu Frejeku, na bogatom iskustvu vjere, a tu su i druga nezamjenjiva braća iz Papinskog kolegija Germanicuma i Hungaricuma te ostali dragi prijatelji iz Rima s kojima sam imao čast surađivati u razdoblju između 15. kolovoza 2016. te 19. lipnja 2019. godine.

Po duhovnim vježbama u suradnji s preč. Franjom Biškupom te časnim sestrama uršulinkama utvrdio sam se u odluci da želim neprestano umirati sebi, a živjeti skroz Bogu, Njegovim radostima i Njegovim čežnjama, Njegovoj službi. Naime, tada sam osjetio djelić Njegove presvete čežnje za svakim čovjekom. Da bi nas spasio, Sina je svoga predao. Neka Gospodin uzme i mene. Napuštam svoj dom kako bih postao „dobar vojnik Krista Isusa“ (2 Tim 2,3). Radujem se izbliza slijediti Krista u liku katoličkog svećenika, te molim bl. Alojzija Stepinca, zaštitnika svoje bogoslovske formacije, sv. Marka Križevčanina te sv. Josipa da me zagovaraju kako bih postao dobar i sveti đakon i svećenik, uvijek maleni član drage mi zajednice i obitelji, vjernika Varaždinske biskupije: “Hvalit ću Te Gospode među narodima, među pucima pjevat ću Tebi: jer do neba je dobrota Tvoja, do oblaka vjernost Tvoja!” (Ps 57).

 

Župa svetog Jurja Đurđevac

Izrada: Studeni 2020