Lovro Biškup – životopis

Obitelj Juraja i Marije Biškup iz Varaždina primila me je milošću Božjom 8. studenog 1995. godine kao svoje drugo dijete te me od samih početaka strpljivo upućivala i preporučivala samoj svetoj Obitelji Isusa, Marije i Josipa. Je li nebeski Otac već tada zadržao svoj pogled na meni pitam se s razlogom, jer među prvim željama tu je bez sumnje i san da budem Kristov bliži suradnik u liku katoličkog svećenika. Taj san mene djeteta rastao je i kasnije urodio svjesnom, zrelom i slobodnom odlukom.

Rođenje za nebesku obitelj po braći kapucinima te sv. Euharistiju i sv. Potvrdu kao sakramente kršćanske inicijacije zahvalno sam primio u crkvi Presv. Trojstva, dakle po Župi sv. Vida u Varaždinu. Ostati mi je trajno zahvalan na tumačenju katoličkog nauka, zdravom duhovnom vodstvu, brižnom sakramentalnom životu te pastoralnom iskustvu kao suradnik ministrant, lektor, akolit i član župnog zbora i zajednice mladih Via najprije ocima Boni Zvonimiru Šagiju, Mirku Kemivešu, Josipu Vizjaku, zatim Miji Šarčeviću, Dejanu Leciću, potom vjeroučiteljicama Sandri Ostoić, Jeleni Grabant te Zrinki Balić i posljednjima, ali ne manje važnim sestrama Leonidi i Željki, koje su i po odlasku iz Varaždina svojom ustrajnom molitvom nastavile pratiti sve nas mlade koji izbliza želimo slijediti Gospodina našega Isusa. Uistinu, ako je zemaljska obitelj kolijevka naše vjere, a nebeska obitelj zelena poljana naše nade, tako župnu zajednicu smatram velikom hodočasničkom obitelji naše ljubavi. Dakle, ona izvire iz zemaljske obitelji kako bi se po ljubavi ulila u nebesku.

Po završetku prvog razreda gimnazije došlo je vrijeme da dam svjedočanstvo za Krista. Najteže je, ne ono svjedočanstvo koje traje pet minuta sa mikrofonom u ruci, nego ono da svakog jutra na pitanje „ljubiš li me“ ponovno  kliknem „danas ću ti pokazati koliko te ljubim“. Dakle, traže se svakodnevna, mala djela ljubavi. Prvu šansu dala mi je zajednica franjevačke mladeži, zajednica koja prihvaća, potiče, uči, izgrađuje, posvećuje. Tu se prije svega aktivno žive sakramenti. Potom tu su tjedni susreti sa radom po grupama i kratkim predavanjem koje sam i sam često puta pripremao. Nadalje, kao srednjoškolca mnoga su me područja kao ekologija, bioetika, biologija, fizika, astronomija, filozofija, psihologija, sociologija, povijest, pravo, naime, oduševljavala, no nikada zapravo nisam posumnjao da je upravo sv. Pismo, Riječ (grč. logos) kojom se želim baviti i po kojoj želim živjeti. Stoga, ljubavlju kojoj sam se učio prema Bogu i čovjeku te uz poticaj različitih vjernika, prijatelja, braće, svećenika, redovnika i redovnica, zamolio sam primat u Nadbiskupijsko bogoslovno sjemenište Zagreb te sam najesen 2014. godine započeo studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu kao bogoslov kandidat Varaždinske biskupije.

U vjeri, nadi i ljubavi za sakrament sv. Reda prvo su me pripremali dijecezanski odgojitelji Nadbiskupijskog bogoslovnog sjemeništa, rektor Anđelko Košćak, duhovnik Vlado Razum te prefekt i drugi otac Ivica Cujzek koji su na meni neprestano prepoznavali ono dobro te me u tome ohrabrivali i na tome sam im veoma zahvalan. Veoma sam zahvalan i isusovačkim odgojiteljima, rektoru Stefanu Dartmannu, duhovniku Walteru Hecku, prefektima Helmutu Engelu i Tóthu Árpádu, ministrima Andreasu Schermannu i  Norbertu Frejeku, na bogatom iskustvu vjere, a tu su i druga nezamjenjiva braća iz Papinskog kolegija Germanicuma i Hungaricuma te ostali dragi prijatelji iz Rima s kojima sam imao čast surađivati u razdoblju između 15. kolovoza 2016. te 19. lipnja 2019. godine.

Po duhovnim vježbama u suradnji s preč. Franjom Biškupom te časnim sestrama uršulinkama utvrdio sam se u odluci da želim neprestano umirati sebi, a živjeti skroz Bogu, Njegovim radostima i Njegovim čežnjama, Njegovoj službi. Naime, tada sam osjetio djelić Njegove presvete čežnje za svakim čovjekom. Da bi nas spasio, Sina je svoga predao. Neka Gospodin uzme i mene. Napuštam svoj dom kako bih postao „dobar vojnik Krista Isusa“ (2 Tim 2,3). Radujem se izbliza slijediti Krista u liku katoličkog svećenika, te molim bl. Alojzija Stepinca, zaštitnika svoje bogoslovske formacije, sv. Marka Križevčanina te sv. Josipa da me zagovaraju kako bih postao dobar i sveti đakon i svećenik, uvijek maleni član drage mi zajednice i obitelji, vjernika Varaždinske biskupije: “Hvalit ću Te Gospode među narodima, među pucima pjevat ću Tebi: jer do neba je dobrota Tvoja, do oblaka vjernost Tvoja!” (Ps 57).

 

Raspored svetih misa
Nedjelja, 11. 10. 2020.
08:00
09:30 Mičetinac
11:00 Grkine
11:00
18:00
Ponedjeljak,12.10.2020.
NEMA SVETE MISE
Utorak, 13. 10. 2020.
18:00
Srijeda, 14. 10. 2020.
18:00
Četvrtak, 15. 10. 2020.
18:00
Petak, 16. 10. 2020.
18:00
Subota, 17. 10. 2020.
14:00 MISA ZA POGINULE HRV. BRANITELJE
18:00
Nedjelja, 18. 10. 2020.
08:00
09:30 Mičetinac
09:30 Severovci
11:00 
18:00

 

Kratice biblijskih čitanja dana – Subota

 

subota 24. 10.

 

______

 

Ef 4, 7 – 16

Ps 122, 1 – 5

Lk 13, 1 – 9

 

Citat Svetog pisma – Subota

7 A svakomu je od nas

dana milost po mjeri

dara Kristova.

5Nipošto, kažem vam,

nego ako se ne obratite,

svi ćete tako propasti.

Misao dana – Subota

 

Svaki čovjek prima

svoju ulogu i snagu,

dar i zadatak,

u povijesti spasenja.

Izgrađujemo Tijelo Kristovo,

svojim specifičnim doprinosom.

 

___________

 

Obratimo se odmah Gospodinu,

jer ne znamo čas

kada Gospodin otkriva

svoju Slavu nama –

kad ćemo biti pozvani!

 

 

Misao tjedna


Nedjelja ovog tjedna je
29 NEDJELJA KROZ GODINU
A ciklusa čitanja!

Pozvani smo i ove nedjelje,
otkriti i dati Bogu Božje,
a čovjeku čovjekovo.
Prepoznati u sebi darove, koji su nam povjereni,
ne kako bismo se začahurili i sebično svojatali, ono što smo primili, već kako bismo živjeli za druge ljude, u sebedarju, oslobođeni sebičnosti, rasli u svetosti.

Mnogo smo toga primili rođenjem, posredno od svojih roditelja, predaka, a mnogo izgrađujemo i osobnim zalaganjem, trudim, radom na usavršavanju svojih sposobnosti, koje nas ispunjaju i čine potpunim ljudima.

Državi dajmo ono što je potrebno, za zajedničko dobro svih, koji žive u ovoj lijepoj našoj Domovini.
Bogu dajmo sebe same, volontirajmo, živimo aktivno život vjernika, u svojoj župi, darujmo se u svojim sposobnostima, Gospodinu na raspolaganje!
Jer upotrijebljeni od Gospodina, nećemo biti zloupotrijebljeni, od zla koje nas sapinje i onemogućuje nam puninu života!

Požuda tijela, zgrtanje bogatstva, koje tetoši naš egoizam, prividna moć zasluge dobara koje posjedujemo, a koji u konačnici posjeduju nas.
To često zovemo blagoslovom,
ali ne i slobodom. Sveti je Franjo, sin bogatog trgovca, razdao svoje imanje, kako bi ušao u istinsku slobodu.

Slobodni od egoizma sebičnosti i sebeljublja, rastimo u svetosti života.
Molimo Gospodina, da nam povjeri dobara, koliko nam je potrebno za preživjeti dan, ali ne više. Oslobodi nas Gospodine, svega što opterećuje naše srce i dušu usmjerenu prema Tebi, u punini predanja i Milosti Tvoje!
Bogatstvo svijeta je varavo, zavaravajuće, a jedino je bogat onaj, koji u Tebi Gospodine, pronalazi puninu svoga vlastitoga života.

Budnost života nije samo,
ne prepuštanje snovima, odricanje sna, već i autentična spremnost.

Mi koji smo bili daleko od Krista i Spasenja, došli smo blizu po Milosti Gospodnjoj. Ali ne kako bismo se uljuljkali u lažnu sigurnost, već kako bismo živjeli autentično vjernički.
Sugrađani smo svetih, boravimo u istom prostoru, kao i sveci među nama, koji nebu streme i nebo iščekuju, u svojim molitvama i autentičnim životima.
Ukućani smo Božji, naše je nebo, u koje ulazimo već ovdje na zemlji, živeći autentično, ljudski za druge, darujući svoje sposobnosti, na dobro svih koji su oko nas, svih koji čine ovaj svijet – put do neba!
Kao budni sluge iščekujmo spasenje, ne u lažnoj nadi nerada i neaktivnosti, već zauzeto, sebe darujmo na spasenje bližnjima.

Djelotvornošću snage Gospodnje, primamo milost spoznaje i razumijevanja, ali ne kako bismo se uznosili.
Milost spoznaje Gospodnjih istina, uvijek stoje u odnosu odgovornosti, prema tim Otajstvima Milosti!
Nije lako onima koji mnogo primaju, jer oni nose i povjereni im je Križ Gospodnji.
Razočarani odgovorom ljudi na otajstva Milosti, Prezbiteri mogu pasti u beznađe i očaj, ali stoga za njih treba i moliti.
Naši su to Prezbiteri, koji u poniznosti služe Otajstvu Spasenja u Kristu Isusu! Molimo za moderne proroke svoga vremena!

Prignimo koljena pred Bogom Ocem, kojem jedino možemo služiti u vjeri, ljubavi i poštovanju.

Bog jača našeg duhovnog čovjeka, kako bismo mogli ući u duboka otajstva duhovne stvarnosti, rasti u dinamici duhovnoga života, te prepoznavati vlastiti cilj života, u zajedništvu sa vjernicima zemaljske Crkve Katoličke, koja nebeskoj Proslavljenoj Crkvi teži i u koju je uronjena.
Svi sveti postaju naši zagovornici, kako bismo spoznali dubinu Otajstava Milosti i Ljubavi Kristove!
Razdijeljeni od zla, odvojeni od zloće i pakosti, rastimo u iskrenoj ljubavi, jednih prema drugima, svjedočimo Milost Gospodnju!

Poniznost i blagost, strpljivo živeći otajstvo poziva Gospodnjega. Poziva biti vjernik. Dostojanstveno je to zvanje – zvanje za vječnost!

Jedinstvo Duha neka je zadatak svima nama, ne odjeljujmo se od drugih, već uronimo u zajedništvo Crkve, po pozivu svetosti.
Jedni druge smatrajmo višima od sebe, te 'rastimo' u poniznosti jedni pred drugima.
Znakovi vremena otkrivaju nam vrijeme milosti, u kojem se nalazimo, vrijeme ispita naše ljudskosti i naše vjernosti Gospodinu Bogu, u Zajedništvu Svete Crkve Katoličke!

Svakome je dana milost po mjeri dara Kristova.
Svatko prima koliko koristi i upotrebljava, na dobro drugih.
Ne primamo, kako bismo se uzdizali niti kako bismo 'širili krila' svoga egoizma. Primamo Milosti za spas drugih, pored nas. Darovani smo darovima, ali živimo ih posvećeni dobru drugih, iz naše blizine - našim susjedima u životu vjere!

Tako ćemo početi donositi plodove Ljubavi Gospodnje,
postat ćemo autentični svjedoci Kristova Spasenja!

Blok za poruke
Radno vrijeme župnog ureda
Kontakt župe
vlč. Marko Rac, župnik
Rkt. Župni ured Sv. Jurja mučenika
S. Radića 5, Đurđevac
Tel/fax: 048/ 813-430
Slika sv. Jurja
Sveci.net