Lovro Biškup – životopis

Obitelj Juraja i Marije Biškup iz Varaždina primila me je milošću Božjom 8. studenog 1995. godine kao svoje drugo dijete te me od samih početaka strpljivo upućivala i preporučivala samoj svetoj Obitelji Isusa, Marije i Josipa. Je li nebeski Otac već tada zadržao svoj pogled na meni pitam se s razlogom, jer među prvim željama tu je bez sumnje i san da budem Kristov bliži suradnik u liku katoličkog svećenika. Taj san mene djeteta rastao je i kasnije urodio svjesnom, zrelom i slobodnom odlukom.

Rođenje za nebesku obitelj po braći kapucinima te sv. Euharistiju i sv. Potvrdu kao sakramente kršćanske inicijacije zahvalno sam primio u crkvi Presv. Trojstva, dakle po Župi sv. Vida u Varaždinu. Ostati mi je trajno zahvalan na tumačenju katoličkog nauka, zdravom duhovnom vodstvu, brižnom sakramentalnom životu te pastoralnom iskustvu kao suradnik ministrant, lektor, akolit i član župnog zbora i zajednice mladih Via najprije ocima Boni Zvonimiru Šagiju, Mirku Kemivešu, Josipu Vizjaku, zatim Miji Šarčeviću, Dejanu Leciću, potom vjeroučiteljicama Sandri Ostoić, Jeleni Grabant te Zrinki Balić i posljednjima, ali ne manje važnim sestrama Leonidi i Željki, koje su i po odlasku iz Varaždina svojom ustrajnom molitvom nastavile pratiti sve nas mlade koji izbliza želimo slijediti Gospodina našega Isusa. Uistinu, ako je zemaljska obitelj kolijevka naše vjere, a nebeska obitelj zelena poljana naše nade, tako župnu zajednicu smatram velikom hodočasničkom obitelji naše ljubavi. Dakle, ona izvire iz zemaljske obitelji kako bi se po ljubavi ulila u nebesku.

Po završetku prvog razreda gimnazije došlo je vrijeme da dam svjedočanstvo za Krista. Najteže je, ne ono svjedočanstvo koje traje pet minuta sa mikrofonom u ruci, nego ono da svakog jutra na pitanje „ljubiš li me“ ponovno  kliknem „danas ću ti pokazati koliko te ljubim“. Dakle, traže se svakodnevna, mala djela ljubavi. Prvu šansu dala mi je zajednica franjevačke mladeži, zajednica koja prihvaća, potiče, uči, izgrađuje, posvećuje. Tu se prije svega aktivno žive sakramenti. Potom tu su tjedni susreti sa radom po grupama i kratkim predavanjem koje sam i sam često puta pripremao. Nadalje, kao srednjoškolca mnoga su me područja kao ekologija, bioetika, biologija, fizika, astronomija, filozofija, psihologija, sociologija, povijest, pravo, naime, oduševljavala, no nikada zapravo nisam posumnjao da je upravo sv. Pismo, Riječ (grč. logos) kojom se želim baviti i po kojoj želim živjeti. Stoga, ljubavlju kojoj sam se učio prema Bogu i čovjeku te uz poticaj različitih vjernika, prijatelja, braće, svećenika, redovnika i redovnica, zamolio sam primat u Nadbiskupijsko bogoslovno sjemenište Zagreb te sam najesen 2014. godine započeo studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu kao bogoslov kandidat Varaždinske biskupije.

U vjeri, nadi i ljubavi za sakrament sv. Reda prvo su me pripremali dijecezanski odgojitelji Nadbiskupijskog bogoslovnog sjemeništa, rektor Anđelko Košćak, duhovnik Vlado Razum te prefekt i drugi otac Ivica Cujzek koji su na meni neprestano prepoznavali ono dobro te me u tome ohrabrivali i na tome sam im veoma zahvalan. Veoma sam zahvalan i isusovačkim odgojiteljima, rektoru Stefanu Dartmannu, duhovniku Walteru Hecku, prefektima Helmutu Engelu i Tóthu Árpádu, ministrima Andreasu Schermannu i  Norbertu Frejeku, na bogatom iskustvu vjere, a tu su i druga nezamjenjiva braća iz Papinskog kolegija Germanicuma i Hungaricuma te ostali dragi prijatelji iz Rima s kojima sam imao čast surađivati u razdoblju između 15. kolovoza 2016. te 19. lipnja 2019. godine.

Po duhovnim vježbama u suradnji s preč. Franjom Biškupom te časnim sestrama uršulinkama utvrdio sam se u odluci da želim neprestano umirati sebi, a živjeti skroz Bogu, Njegovim radostima i Njegovim čežnjama, Njegovoj službi. Naime, tada sam osjetio djelić Njegove presvete čežnje za svakim čovjekom. Da bi nas spasio, Sina je svoga predao. Neka Gospodin uzme i mene. Napuštam svoj dom kako bih postao „dobar vojnik Krista Isusa“ (2 Tim 2,3). Radujem se izbliza slijediti Krista u liku katoličkog svećenika, te molim bl. Alojzija Stepinca, zaštitnika svoje bogoslovske formacije, sv. Marka Križevčanina te sv. Josipa da me zagovaraju kako bih postao dobar i sveti đakon i svećenik, uvijek maleni član drage mi zajednice i obitelji, vjernika Varaždinske biskupije: “Hvalit ću Te Gospode među narodima, među pucima pjevat ću Tebi: jer do neba je dobrota Tvoja, do oblaka vjernost Tvoja!” (Ps 57).

 

Blok za poruke

Posljednji ispraćaj Ivana Fučka bit će na zagrebačkom groblju Mirogoj u srijedu 15. siječnja 2020. godine u 15 sati. Molimo župljane koji žele ići na ispraćaj da se sami organiziraju. Na sprovod će ići predstavnici Grada Đurđevca i Župe svetog Jurja.

Raspored svetih misa
Nedjelja, 12. 01. 2020.
08:00
09:30 Mičetinac
11:00
18:00 
Ponedjeljak, 13. 01. 2020.
NEMA SVETE MISE
Utorak, 14. 01. 2020.
08:00
Srijeda, 15. 01. 2020.
08:00
Četvrtak, 16. 01. 2020.
08:00
Petak, 17. 01. 2020.
08:00
Subota, 18. 01. 2020.
08:00
Nedjelja, 19. 01. 2020.
08:00
09:30 Mičetinac
11:00
18:00
Misao dana

Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti.
Ez 18, 26 - 27


Zašto smo tako zaboravljivi, kada su u pitanju naši osobni grijesi i naše slabosti? A druge neprestano imamo potrebu podsjećati, na njihove trenutke slabosti i grešnosti??

Suci smo drugima, kada prosuđujemo po ljudsku sudu, a ne uzimamo u obzir Božje Beskrajno Milosrđe!
Gospodin ne želi da itko propadne, a mi se tako često, zlurado radujemo propasti drugih...

Pravednik se ne može pozivati na svoju staru pravednost, pravednost koju je onomad vršio...
A grešnik se ne smije bojati, svoje stare grešnosti...

Ali samo ako smo zaista krenuli Putem Gospodnjim - sve mogu u onome koji me jača!

Kratice biblijskih čitanja dana

petak,
1. nedjelja korizme C ciklusa čitanja


Ez 18, 21 - 28
Ps 130, 1 - 8
Mt 5, 20 - 26


Radno vrijeme župnog ureda
UTORAK-PETAK:
08:00 – 10:00

Ponedjeljkom ured ne radi.
Svećenika, osim u uredovno
vrijeme, možete tražiti i poslije
svake Sv. Mise
Misao tjedna

Nedjelja ovog tjedna je 1 nedjelja Korizme, C ciklusa čitanja!

Čemu naš život, u ovom hodu kroz dolinu suza i patnju, koja nas često tišti i kuša?
Pa upravo tome, da kroz prokušanost života donesemo dobar plod. Kao i trs, koji u oskudnoj zemlji donosi bogato vino, a u bogatoj zemlji ulijenjen i trom, donosi loše grožđe, koje zrije lošim vinom.
Čovjek je baš kao trs, posađen u vinograd Milosti Gospodnje, koja nas kuša i traži da donesemo dobar rod.

Srcem vjerujem, dakle oslonjen sam na Gospodina cijelim svojim bićem, a ustima ispovijedam, te djelima potvrđujem svoju vjeru, a tako i donosim dobar plod svoga života i ustrajem u borbama sa napastima i iskušenjima!

Gospodin nam još po Mojsiju poručuje: budimo sveti!
Ne sami po sebi, ne iz svojih snaga. Već odsijevajmo milošću Gospodnjom i budim svjetlo
Svjetla Života!
Ne osvećujmo se ljudima, koji nas povrijede, već ih prepustimo
Sudu Gospodnjem!
Dobro činimo ljudima, koji su stavljeni na put našega života, jer ćemo samo tako moći prepoznati Lice Gospodnje.

Gospodin nam dolazi u onim najmanjima, koje susrećemo. Stoga nemojmo nikoga odbacivati, jer drugi je čovjek, put kojim kročim prema Gospodinu i ostvarenju
Volje Gospodnje, sa mojim životom! Nemojmo ritualizirati vjeru, nego vjeru živimo, a tada će svi naši obredi, koje posvetimo Gospodinu, biti uistinu sveti. Riječ Gospodnja, toliko bogata značenjem, a toliko osiromašena u našem svakodnevnom životu.
Banaliziramo Riječi Gospodnje, pravdajući se zbog svojih odluka i vlastitih planova. A kada smo poslušni Gospodinu, On iznenada Smislom progovara, Smislom koji ispunja naše živote i daje im značenje, puninu onoga što mi možemo biti i postati!
I tek tada molitva Oče naša može izlaziti iz punine našega srca, te više neće biti blebetanje i nabrajanje, već će puninom naše duše odgovoriti Punini Gospodnjeg Poziva nama.

Toliki ljudi danas traže znak i onda su spremni povjerovati. A Gospodin traži da mu prvo povjerujemo, kako bi nam mogao dati znak svoje Ljubavi i Milosti!
Kao Ninivljani. Bog poziva Jonu da ih opomene, kako bi se obratili. Jona sramežljivo ispunja svoju službu. A Ninivljani donose plod svoga obraćenja i svoje vjere.
Gospodin i po nedostojnim svojim slugama, donosi i daruje puninu koju priprema za nas!

Koja će molitva biti uslišana? Na koju molitvu Gospodin odgovara?
Na onu koja je izrečena nesebično, za dobro drugih i povećanje općeg dobra u zajednici svetih, koja je Crkva Katolička.
Za svjedočanstvo onima koji ne vjeruju, Gospodin se proslavlja po nama grešnicima!

I što je u konačnici život? Zašto smo pozvani ustrajati na putu dobra?
Pa život je tajna koju živimo i tajna koju otkrivamo živeći svoj život – otajstvo Milosti Gospodnje!
A Božja je Pravda Konačna, te nitko neće izbjeći Pravednom Sudu Gospodnjem! Sve što činimo u životu, prije ili kasnije doći će na naplatu. Sva naša djela.
Svako dobro, koje činimo iz sebična motiva, ima svoju plaću i kaznu u Vječnosti!
Naša pravednost uvijek mora biti nova i svježa. Nikada zapostavljena, ni u kut smještena. Uvijek ispred nas kao Gospodnja nagrada, ustrajna života.
Gospodin je samoga sebe vezao obećanjem, uz Savez koji je sklopio sa Crkvom. Ali od nas traži poslušnost, poniznost i ustrajnost!

Ljubav prema onima, koji nas mrze i proklinju.

Kontakt župe
vlč. Marko Rac, župnik
Rkt. Župni ured Sv. Jurja mučenika
S. Radića 5, Đurđevac
Tel/fax: 048/ 813-430
Slika sv. Jurja
Sveci.net