Gradsko groblje u Đurđevcu

 Nekad su u Đurđevcu postojala dva groblja koja su se istodobno upotrebljavala. Jedno je bilo groblje svetog Lovre na kojem se nalazila kapela posvećena tome svecu ispod koje je bila grobnica u kojoj su pokopani neki đurđevečki župnici i ugledni mještani. To je vjerojatno najstarije đurđevečko groblje u kojem na kojem pokapani žitelji iz središta Đurđevca i utvrde. Ovo se groblje nalazilo u današnjoj Ulici Ivana Đuriševića (brojevi 2, 4 i 6.), a zadnji ukopi ondje su bili 1826. godine.

Drugo groblje bilo je uokolo kapele svete Rozalije u današnjoj Ulici Đure Basaričeka. Ondje su pokapani žitelji iz kvartova Brvci (Ulica Đure Basaričeka) i Novo Selo (Ulica bana Jelačića). Groblje je bilo u upotrebi do kraja 18. stoljeća.

Godine 1826. đurđevečki je župnik Franjo Milinković otvorio novo groblje za sve Đurđevčane na mjestu gdje se ono i danas nalazi, odnosno na pješčanom brežuljku koji se nazivao Žičkot. Novo je groblje otvoreno 28. lipnja 1826. godine, a posvetu je izvršio arhiđakon i virovski župnik Ignac Uzorinac. U 19. stoljeću groblje je dva puta proširivano; bilo je to 1849. i 1888. godine. Nakon prvog proiširenja, odnosno 1850. godine, na tzv. glavnoj i najvišoj stazi dao je Martin Mihinić podići veliko raspelo koje i danas ondje stoji. Danas se središnji križ nalazi u sredini groblja gdje su povezani stari i novi dio groblja. Naime, 1980-ih godina groblje je ponovno prošireno (to se danas naziva novim grobljem), a tada je izgrađena i mrtvačnica kao monumentalna i vrlo funkcionalna građevina.

Osim tri velika križa (dva starija od kamena i onaj središnji drveni) na gradskom groblju nalaze i dvje kapele. Ona manja izgrađena je oko 1925. godine kao obiteljska grobnica đurđevečke obitelji Mađerić i posvećena je Presvetom Srcu Isusovu. Ova se kapela danas više ne koristi kao grobnica i, nažalost, u vrlo je lošem stanju i njezina unutrašnjost i vanjština.

Glavna grobljanska kapela je ona posvećena Blaženoj Djevici Mariji Žalosnoj koja je izgrađena 1912. godine. Kapela ja izgrađena na mjestu grobnice đurđevečkog trgovca Ignaca Đumbira koji je umro 1910. godine i svoju ušteđevinu namijenio za izgradnju ove kapele. Kapela se nalazi na glavnoj stazi i na najvišem dijelu groblja i dominira čitavim prostorom groblja. Duga je oko 10 metara, a široka upola manje. Ima malo svetište odvojeno od broda kapele i po nekoliko prozora. U svetištu je zidani oltar na kojem je skulptura Majke Božje Žalosne (Pieta). S prednje strane na ulazu su dvokrilna vrata, a na vrhu pročelja je i mali toranj na kojem se nalazi zvono. Ovo zvono se oglašava prilikom svakog sprovoda i prati Đurđevčane na vječni počinak. U toj je kapeli 1956. godine pokopan đurđevelki župni prečasni Jakob Novosel o čemu svjedoči nadgrobna ploča, a svećenik Antun Ivandija je u kapeli postavio spomen ploču graditeljima župne crkve svetog Jurja u Đurđevcu. Kapela je temeljito obnovljena 1987. i 2010. godine.

Nedaleko ovih dviju kapela nalazi se svećenička grobnica izgrađena tijekom 1997. i 1998. godine prema idejnom rješenju Hranimira Hloušeka iz Đurđevca. U donji dio grobnice položeni su posmrtni ostaci nekih đurđevečkih župnika (Ignac Ivandija, Josip Banješ i Nikola Medvedec) koji su bili pokopani na različitim dijelovima groblja. U grobnici se pokapaju svećenici koji su rođeni u Đurđevcu i župnici koji su djelovali u Đurđevcu (otac Lovro Juraj Globan – 2001. godine, Stanislav Rajtar – 2010. godine i Petar Lovašen – 2014. godine).

Međutim, mnogo đurđevečkih svećenika leži u obiteljskim grobovima širom groblja jer je riječ o domaćim sinovima: Baltazar Bažulić (1861.-1921.), Martin Kožar (1878.-1944.), Juraj (Đuro) Horvatović (1893.-1976.), Ivan Šabarić (1895.-1976.), Josip Ormuž (1912.-1973.), Ivan Robotić (1912.-1936.), Antun Ivandija (1917.-1997.).

Kameno raspelo podignuto na glavnoj stazi gradskog groblja sredinom 19. stoljeća (snimio Marijan Slunjski, 14. ožujka 2015. godine).

Oltar u kapeli Blažene Djevice Marije Žalosne u grobljanskoj kapeli (snimio Nikola Cik, 8. rujna 2009. godine).

Nadgrobna ploča graditelja kapele Ignaca Đumbira (1849.-1910.) ugrađena u pod kapele (snimio Nikola Cik, 9. rujna 2009. godine).

Nadgrobna ploča đurđevečkog župnika Jakoba Novosela (1900.-1956.) u grobljanskoj kapeli (snimio Nikola Cik, 9. rujna 2009. godine).

Kapelica Presvetog Srca Isusova podignuta nad grobnicom obitelji Mađerić na gradskom groblju u Đurđevcu (snimio Nikola Cik, 1. travnja 2012. godine).

Pročelje mrtvačnice na gradskom groblju u Đurđevcu (snimio Marijan Slunjski, 14. ožujka 2015. godine).

Svećenička grobnica na gradskom groblju u Đurđevcu (snimio Marijan Slunjski, 14. ožujka 2015. godine).

Nadgrobni spomenik nad grobom svećenika kanonika dr. Antuna Ivandije (1917.-1997.) na gradskom groblju u Đurđevcu (snimio Marijan Slunjski, 14. ožujak 2015. godine).

Grob i nadgrobni spomenik svećenika Baltazara Bažulića (1861.-1921.) na gradskom groblju u Đurđevcu (snimio Marijan Slunjski, 14. ožujak 2015. godine).

Nadgrobni spomenik svećenika Jurja Horvatovića (1893.-1976.) i njegovih rođaka na gradskom groblju u Đurđevcu (snimio Marijan Slunjski, 14. ožujak 2015. godine).

Nadgrobni spomenik nad zapuštenim grobom svećenika Martina Kožara (1878.-1944.) i njegovih roditelja Stjepana i Katarine (snimio Marijan Slunjski, 14. ožujak 2015. godine).

Grob svećenika i katehete Ivana Šabarića (1895.-1976.) na gradskom groblju u Đurđevcu (snimio Marijan Slunjski, 14. ožujak 2015. godine).

 

 

Blok za poruke

Posljednji ispraćaj Ivana Fučka bit će na zagrebačkom groblju Mirogoj u srijedu 15. siječnja 2020. godine u 15 sati. Molimo župljane koji žele ići na ispraćaj da se sami organiziraju. Na sprovod će ići predstavnici Grada Đurđevca i Župe svetog Jurja.

Raspored svetih misa
Nedjelja, 12. 01. 2020.
08:00
09:30 Mičetinac
11:00
18:00 
Ponedjeljak, 13. 01. 2020.
NEMA SVETE MISE
Utorak, 14. 01. 2020.
08:00
Srijeda, 15. 01. 2020.
08:00
Četvrtak, 16. 01. 2020.
08:00
Petak, 17. 01. 2020.
08:00
Subota, 18. 01. 2020.
08:00
Nedjelja, 19. 01. 2020.
08:00
09:30 Mičetinac
11:00
18:00
Misao dana

Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti.
Ez 18, 26 - 27


Zašto smo tako zaboravljivi, kada su u pitanju naši osobni grijesi i naše slabosti? A druge neprestano imamo potrebu podsjećati, na njihove trenutke slabosti i grešnosti??

Suci smo drugima, kada prosuđujemo po ljudsku sudu, a ne uzimamo u obzir Božje Beskrajno Milosrđe!
Gospodin ne želi da itko propadne, a mi se tako često, zlurado radujemo propasti drugih...

Pravednik se ne može pozivati na svoju staru pravednost, pravednost koju je onomad vršio...
A grešnik se ne smije bojati, svoje stare grešnosti...

Ali samo ako smo zaista krenuli Putem Gospodnjim - sve mogu u onome koji me jača!

Kratice biblijskih čitanja dana

petak,
1. nedjelja korizme C ciklusa čitanja


Ez 18, 21 - 28
Ps 130, 1 - 8
Mt 5, 20 - 26


Radno vrijeme župnog ureda
UTORAK-PETAK:
08:00 – 10:00

Ponedjeljkom ured ne radi.
Svećenika, osim u uredovno
vrijeme, možete tražiti i poslije
svake Sv. Mise
Misao tjedna

Nedjelja ovog tjedna je 1 nedjelja Korizme, C ciklusa čitanja!

Čemu naš život, u ovom hodu kroz dolinu suza i patnju, koja nas često tišti i kuša?
Pa upravo tome, da kroz prokušanost života donesemo dobar plod. Kao i trs, koji u oskudnoj zemlji donosi bogato vino, a u bogatoj zemlji ulijenjen i trom, donosi loše grožđe, koje zrije lošim vinom.
Čovjek je baš kao trs, posađen u vinograd Milosti Gospodnje, koja nas kuša i traži da donesemo dobar rod.

Srcem vjerujem, dakle oslonjen sam na Gospodina cijelim svojim bićem, a ustima ispovijedam, te djelima potvrđujem svoju vjeru, a tako i donosim dobar plod svoga života i ustrajem u borbama sa napastima i iskušenjima!

Gospodin nam još po Mojsiju poručuje: budimo sveti!
Ne sami po sebi, ne iz svojih snaga. Već odsijevajmo milošću Gospodnjom i budim svjetlo
Svjetla Života!
Ne osvećujmo se ljudima, koji nas povrijede, već ih prepustimo
Sudu Gospodnjem!
Dobro činimo ljudima, koji su stavljeni na put našega života, jer ćemo samo tako moći prepoznati Lice Gospodnje.

Gospodin nam dolazi u onim najmanjima, koje susrećemo. Stoga nemojmo nikoga odbacivati, jer drugi je čovjek, put kojim kročim prema Gospodinu i ostvarenju
Volje Gospodnje, sa mojim životom! Nemojmo ritualizirati vjeru, nego vjeru živimo, a tada će svi naši obredi, koje posvetimo Gospodinu, biti uistinu sveti. Riječ Gospodnja, toliko bogata značenjem, a toliko osiromašena u našem svakodnevnom životu.
Banaliziramo Riječi Gospodnje, pravdajući se zbog svojih odluka i vlastitih planova. A kada smo poslušni Gospodinu, On iznenada Smislom progovara, Smislom koji ispunja naše živote i daje im značenje, puninu onoga što mi možemo biti i postati!
I tek tada molitva Oče naša može izlaziti iz punine našega srca, te više neće biti blebetanje i nabrajanje, već će puninom naše duše odgovoriti Punini Gospodnjeg Poziva nama.

Toliki ljudi danas traže znak i onda su spremni povjerovati. A Gospodin traži da mu prvo povjerujemo, kako bi nam mogao dati znak svoje Ljubavi i Milosti!
Kao Ninivljani. Bog poziva Jonu da ih opomene, kako bi se obratili. Jona sramežljivo ispunja svoju službu. A Ninivljani donose plod svoga obraćenja i svoje vjere.
Gospodin i po nedostojnim svojim slugama, donosi i daruje puninu koju priprema za nas!

Koja će molitva biti uslišana? Na koju molitvu Gospodin odgovara?
Na onu koja je izrečena nesebično, za dobro drugih i povećanje općeg dobra u zajednici svetih, koja je Crkva Katolička.
Za svjedočanstvo onima koji ne vjeruju, Gospodin se proslavlja po nama grešnicima!

I što je u konačnici život? Zašto smo pozvani ustrajati na putu dobra?
Pa život je tajna koju živimo i tajna koju otkrivamo živeći svoj život – otajstvo Milosti Gospodnje!
A Božja je Pravda Konačna, te nitko neće izbjeći Pravednom Sudu Gospodnjem! Sve što činimo u životu, prije ili kasnije doći će na naplatu. Sva naša djela.
Svako dobro, koje činimo iz sebična motiva, ima svoju plaću i kaznu u Vječnosti!
Naša pravednost uvijek mora biti nova i svježa. Nikada zapostavljena, ni u kut smještena. Uvijek ispred nas kao Gospodnja nagrada, ustrajna života.
Gospodin je samoga sebe vezao obećanjem, uz Savez koji je sklopio sa Crkvom. Ali od nas traži poslušnost, poniznost i ustrajnost!

Ljubav prema onima, koji nas mrze i proklinju.

Kontakt župe
vlč. Marko Rac, župnik
Rkt. Župni ured Sv. Jurja mučenika
S. Radića 5, Đurđevac
Tel/fax: 048/ 813-430
Slika sv. Jurja
Sveci.net