Severovci su jedna od filijala đurđevečke župe i ujedno jedno od prigradskih naselja Grada Đurđevca. Danas u Severovcima živi 40-ak obitelji, odnosno nešto više od 200 žitelja. Severovci su nastali kao konak – privremeno boravište nekih obitelji iz Đurđevca koji su podalje od Đurđevca imale velike zemljišne komplekse te gospodarske i stambene zgrade. Ondje su u doba velikih kućnih zadruga neki članovi obitelji boravili tijekom ljetnih mjeseci sa stokom i obrađivali tamošnje poljoprivredne površine. Ujesen su stoku vraćali u Đurđevec, a ljetinu zimi dovozili u matično naselje. Svakog proljeća takav se ciklus ponavljao. Nakon raspada kućnih (obiteljskih) zadruga u drugoj polovini XIX. stoljeća takvi konaci postaju stalno naseljeni jer su pojedine obitelji tamo naselile i izgradile svoje kuće. Od tada se Severovci kao i druga konačarska naselja naglo razvijaju u demografskom i ekonomskom smislu. Zbog izuzetne kvalitete tla tamo se snažno razvilo ratarstvo, a time i stočarstvo. Žitelji Severovaca pripadaju župni i Đurđevcu gdje su redovito polazili bogoslužje.

Sredinom 1930-ih godina započela je gradnja kapelice u Severovcima, no nije odmah dovršena. Dovršena je tek 1966. godine kada je postavljena stolarija i oltar. Kapelica je posvećena Mariji Pomoćnici. Svečanu posvetu izvršio je župnik iz Virja vlč. Ivan Vragović uz sudjelovanje više svećenika i mnoštva vjernika. Pošto kapelica nije zadovoljavala potrebe stanovnika Severovaca, 1900-ih godina počela se planirati gradnja kapele u kojoj bi se mogle služiti svete mise i dijeliti sveti sakramenti.

Kapela Severovci

Kapela Severovci

 

Pripreme za gradnju nove kapele započele su 1995. godine na inicijativu samih Severovčana koji su srušili staru kapelicu. Nova kapela podignuta je na mjestu stare kapelice, no na većoj površini. Zemljište za proširenje kapele i uređenje okoliša oko nje darovala je Doroteja Markovica. Među mještanima Severovaca najveći je angažman pokazao tamošnji zvonar Mijo Zobunđija (rođen 1945.). Kapela je sagrađena u proljeće 1996. godine i blagoslovljena je o blagdanu Marije Pomoćnice kojoj je kapela posvećena i što je proštenje u Severovcima. Posvetu je izvršio tadašnji dekan Đurđevečkog dekanata vlč. Tomislav Hrupec, župnik u Podravskim Sesvetama.

Kapela u Severovcima lijepa je građevina i dovoljno je velika i opremljena svime što je potrebno za služenje svetih misa. Uz kapelu je i prikladna sakristija. Oltar Marije Pomoćnice izradio je stolar iz Đurđevca Pero Cik. Na oltaru je drvena skulptura Blažene Djevice Marije s Djetetom Isusom u naručju koju je izradio kipar iz Đurđevca Ivan Tomerlin. Uz skulpturu su i dva reljefa koji prikazuju svetog Josipa i svetu Anu, a koji su se ranije nalazili na pokrajnjom oltaru BDM Kraljice Hrvata u župnoj crkvi u Đurđevcu. Oltarni stol izradio je stolar iz Đurđevca Ivan Jendrašić Mandraka, a ambon je djelo Pere Cika. U kapeli je smješten Božji grob, a kapela ima male skulpture Uskrslog Krista i svetog Antuna Padovanskog. U kapeli se nalazi veliko raspelo i lijepa slika Krista Kralja, a tu je i drveni tabernakul. Veliki luster, koji je darovala Kata Bogdan, prije se nalazio nad svetištem u župnoj crkvi u Đurđevcu, a izradio ga je obrtnik Tomo Ivandija prema nacrtu zagrebačkog kanonika dr. Antuna Ivandije. Na tornjiću se nalazi jedno zvono koje oglašava kako bi objavilo da je umro netko od mještana Severovaca i najavilo početak liturgije. Mještani Severovaca redovito obnavljaju i održavaju svoju kapelu i uređuju je u skladu s liturgijskim dobima. Gotovo svake nedjelje i na blagdane ondje se služe svete mise.

Skulptura uskrslog Krista u kapeli u Severovcima

 

Raspored svetih misa
Nedjelja, 09. 08. 2020.
08:00
09:30 Mičetinac
19:00
Ponedjeljak,10.08.2020.
NEMA SVETE MISE
Utorak, 11. 08. 2020.
08:00
Srijeda, 12. 08. 2020.
08:00
Četvrtak, 13. 08. 2020.
08:00
Petak, 14. 08. 2020.
08:00
Subota, 15. 08. 2020.
09:00
19:00
Nedjelja, 16. 08. 2020.
08:00
11:00 U KAPELI SVETE  ROZALIJE
19:00

 

Kratice biblijskih čitanja dana – Ponedjeljak

 

 

ponedjeljak 10. 8.

 

_______

 

2 Kor 9, 6 – 10

Ps 112, 1 – 2. 5 – 9

Iv 12, 24 – 26

 

Citat Svetog pisma – Ponedjeljak

Korist darežljivosti

6 Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti;

a tko sije obilato, obilato će i žeti.

7 Svatko neka dade

kako je srcem odlučio;

ne sa žalošću ili na silu

jer Bog ljubi vesela darivatelja.

Misao dana – Ponedjeljak

 

Donesimo plod svoga života,

dok smo ovdje

na proputovanju zemljom.

Ne čekajmo sutra,

ne čekajmo bolje dane,

kako bismo bili bolji ljudi…

 

___________

 

Ovdje smo da se uložimo,

da gradimo, da budemo pozitivni,

da osvajamo nebo,

optimizmom i osmijehom.

 

 

Svetac dana – Ponedjeljak
Misao tjedna


Nedjelja ovog tjedna je
19 NEDJELJA KROZ GODINU
A ciklusa čitanja!

Pozvani smo i ove nedjelje susresti se sa Gospodinom. Prepoznati Gospodina kakav on i jeste, u Slavi.
I sve one silne oluje života, kroz koje prolazimo, nisu mjesto gdje bismo trebali tražiti Gospodina. On je istina i tu prisutan, ali samo ako smo ga tražili, ako smo izgradili odnos s Njime, u svim ostalim trenucima života.
Kasno je u problemu vikati Gospodinu i tražiti ga samo dok nam je teško. Gospodin tada najčešće šuti, pa i ako nam je najbliže, nego ikada u našem životu.
Oganj je strah, problem koji može uništiti naše stvarnosti. Ali i plamen, koji može spaliti, sve ono što me odvaja od Gospodina.
Predajmo svoje grijehe pravednom plamenu Gospodnje Ljubavi i vjerujmo Gospodinu.
Tada će, u tihom lahoru, doći nadahnuće, koje nas vodi punini života!

Budimo darežljivi, svejedno dajemo ono što nije naše, ono što nam ne pripada. A ne može nam pripadati ništa od ova materijalna svijeta, jer i mi smo samo kratkotrajni gosti na ovome svijetu. Na proputovanju smo. Ne vežimo se za materijalno.
Ništa što je oko nas nije naše, već nam je samo darovano, posuđeno. Korisnici smo tih dobara, pa ne zgrčimo ono što nam ne pripada.
Dijeliti sa manje sretnima, ne znači razdati sve, pa živjeti na cesti. Imati dovoljno za život, ali ne grabiti ono što pripada drugima.
Ne gomilati suvišak, već darežljivo dijeliti, ono što smo i sami primili.
Tada će nam i ruke biti prazno, darovane drugima, srce ispražnjeno od pohote i pohlepe, pa ćemo moći i primiti Milosti Gospodnje!
Jer Gospodin uvijek daruje nama, ali ne za nas.
Blagoslovljeni smo Milošću, ali uvijek za Zajednicu, kojoj pripadamo – župu!
Budimo pšenično zrno, koje umrijevši sebi, donosi svoj plod za druge, za spasenje i milost onima, koji su nam povjereni!

Uvijek svjesni, kako smo proroci obraćenja i proroci promijene. Jer život koji živimo, ispuni nas svakakvim nečistoćama, grijesima, oholostima.
Pa tako uvijek moramo biti svjesni da je naša duša kao zlato, koje se najbolje čisti kroz plamen kušnje. Kušnje nam nisu dane kako bi nas upropastile, već kako bi se Gospodin u nama proslavio. I kada se pitamo tko je najveći među nama, već smo u velikom problemu.
Jer nije poanta biti veći i važniji od drugih, nego svima na korist i spasenje duše, graditi život kao ponizni Svjedoci Božje Ljubavi!
Kada se uzvisujemo, uznosimo nad druge, pokazujemo koliko ne razumijemo Nebo, ispadamo iz Milosti Gospodnje.

Gospodin je Svet i kao Svetost sama u nama prebiva, dok smo u Milosti, Ljubavi i Volji Gospodnjoj.
Kada zbrljamo, sagriješimo, Milost nas Gospodnja napušta, točnije mi ju tjeramo od sebe, jer smo povjerovali zlu i grijehu.
A to znači da smo ispali iz Milosti, koja nas vodi Punini.

Ljudi najčešće zazivaju Gospodina, kada se osjete u kaljuži grijeha, zla i besmislu svakodnevice ispunjene očajem i otuđenošću.
A tada smo već otjerali Gospodina iz našega srca, jer on cijeni našu slobodu. Više od ikoga drugoga, Gospodin cijeni što smo slobodna bića. Takvima nas je stvorio, kako bismo mogli u slobodi prihvatiti zajedništvo s njime.
Ali kada griješimo, Gospodin koji je tankoćutan, ostavlja nam situaciju, za koju smo se sami opredijelili. Zato je potrebno obratiti se i vjerovati Gospodinu, koji nas vodi Punini.
Opomenimo brata i sestru, kada vidimo da griješe, ali tu priču ne nastavljajmo širiti, nikuda dalje, ni nikada više.
Budimo ponizni svjedoci Milosti!

U izgnanstvu smo iz nebeske slave i punine, svaki put kada upadnemo u grijeh. Kada lažno gradimo privid života, ne živimo puninu.
Ali i kada drugog čovjeka sudimo zbog njegova grijeha, daleko smo od Milosti Gospodnje.
Opomena, ne osuda.
Jer uvrede su ono što drugima izričemo ili stavom ili riječima, svaki put kada ih ne prihvaćamo, takve kakvi jesu, u toj situaciji.
Oprostimo drugima ukoliko želimo primiti oprost. Oprostimo slabosti, ukoliko želimo okajati svoje grijehe i manjkavosti.
U Gospodina se uzdajmo, ne bojimo se više, jer pripadamo Gospodinu, koji pobjeđuje u svim našim slabostima.

Marija Djevica i Majka,
1. 11. 1950. papa Pio XII bulom Munificentissimus Deus
svečano je definirao:
Bezgrješna Bogorodica vazda Djevica Marija, nakon završetka svoga zemaljskog života, dušom i tijelom uzeta je u nebesku slavu.
Slaveći Mariju na nebo tijelom i dušom uzetu, mi priznajemo veličinu svakog čovjeka, koja se ima ostvariti po Božjem milosrđu.

Blok za poruke
Radno vrijeme župnog ureda
Kontakt župe
vlč. Marko Rac, župnik
Rkt. Župni ured Sv. Jurja mučenika
S. Radića 5, Đurđevac
Tel/fax: 048/ 813-430
Slika sv. Jurja
Sveci.net