Papa Leon XIII. dvadeseto je stoljeće posvetio Srcu Isusovom. Posljedica toga bilo je širenje štovanja pa tako i učestala gradnja kapela i crkvica posvećenih Srcu Isusovom. Kako je u đurđevečkoj župi osnovano Društvo Vojske Srca Isusova, ubrzo nakon toga počela se graditi i kapela. Izgradnju je pokrenuo Ivan Kundačić, predsjednik tog društva. Na Petrovo, 29. lipnja 1910. godine kapela je blagoslovljena. Na tornjić kapele stavljeno je zvono glasa cis i težine 71 kg kojega je te godine u Ljubljani salio zvonoljevač Maksimilijan Samassa. Rastaljeno je zajedno s ostalim zvonima 1916. godine. Za vrijeme gradnje nove crkve 1928. i 1929. godine u ovoj je kapeli  vršeno bogoslužje.

Kapela Srca Isusova Kapela Srca Isusova jednobrodna je građevina s poligonalnom apsidom na južnoj strani izgrađena u neogotičkom stilu. Pročelje je obojeno u žutu boju, a bijelom bojom označeni su dekorativni elementi. Na pročelju iznad centralno postavljenih drvenih vrata, a ispod reljefa anđela s raširenim krilima koji objema rukama drži lentu smeđe boje s natpisom „Srce Isus“ te reljefom srca između tih riječi, istaknuta je godina gradnje, 1910. Vrata su drvena, dvokrilna i ravno zaključena. Zidani otvor u kojem se vrata nalaze je segmentno zaključen. Uokviren je parovima stupova i ukrasnim zabatom unutar kojeg se nalazi već spomenuti anđeo. Ukrasni zabati nalaze se i na bočnim stranama pročelja ispod kojih se nalaze kipovi sv. Petra i sv. Pavla. U drugoj zoni na centralnoj vertikalnoj osi nalazi se trolisna rozeta. Pročelju su sa svake strane flankirani stupci na kojima na vrhu stoje fijale. Pročelje završava šiljastim zabatom i preslicom sa zvonom na vrhu. Na bočnim zidovima stoje po dva šiljasta prozora na svakoj strani, a između njih nalazi se kontrafor. Apsida je poligonalna i također ima dva prozora na bočnim stranicama. Kapela je obnovljena 2010. godine, u spomen na stogodišnjicu gradnje. Iako je u dobrom stanju, već se primjećuju prvi znakovi propadanja kao što je otpadanje boje sa zidova.

Unutrašnjost kapele Srca Isusova (fotografirao Marijan Slunjski)

Raspored svetih misa
Nedjelja, 09. 08. 2020.
08:00
09:30 Mičetinac
19:00
Ponedjeljak,10.08.2020.
NEMA SVETE MISE
Utorak, 11. 08. 2020.
08:00
Srijeda, 12. 08. 2020.
08:00
Četvrtak, 13. 08. 2020.
08:00
Petak, 14. 08. 2020.
08:00
Subota, 15. 08. 2020.
09:00
19:00
Nedjelja, 16. 08. 2020.
08:00
11:00 U KAPELI SVETE  ROZALIJE
19:00

 

Kratice biblijskih čitanja dana – Ponedjeljak

 

 

ponedjeljak 10. 8.

 

_______

 

2 Kor 9, 6 – 10

Ps 112, 1 – 2. 5 – 9

Iv 12, 24 – 26

 

Citat Svetog pisma – Ponedjeljak

Korist darežljivosti

6 Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti;

a tko sije obilato, obilato će i žeti.

7 Svatko neka dade

kako je srcem odlučio;

ne sa žalošću ili na silu

jer Bog ljubi vesela darivatelja.

Misao dana – Ponedjeljak

 

Donesimo plod svoga života,

dok smo ovdje

na proputovanju zemljom.

Ne čekajmo sutra,

ne čekajmo bolje dane,

kako bismo bili bolji ljudi…

 

___________

 

Ovdje smo da se uložimo,

da gradimo, da budemo pozitivni,

da osvajamo nebo,

optimizmom i osmijehom.

 

 

Svetac dana – Ponedjeljak
Misao tjedna


Nedjelja ovog tjedna je
19 NEDJELJA KROZ GODINU
A ciklusa čitanja!

Pozvani smo i ove nedjelje susresti se sa Gospodinom. Prepoznati Gospodina kakav on i jeste, u Slavi.
I sve one silne oluje života, kroz koje prolazimo, nisu mjesto gdje bismo trebali tražiti Gospodina. On je istina i tu prisutan, ali samo ako smo ga tražili, ako smo izgradili odnos s Njime, u svim ostalim trenucima života.
Kasno je u problemu vikati Gospodinu i tražiti ga samo dok nam je teško. Gospodin tada najčešće šuti, pa i ako nam je najbliže, nego ikada u našem životu.
Oganj je strah, problem koji može uništiti naše stvarnosti. Ali i plamen, koji može spaliti, sve ono što me odvaja od Gospodina.
Predajmo svoje grijehe pravednom plamenu Gospodnje Ljubavi i vjerujmo Gospodinu.
Tada će, u tihom lahoru, doći nadahnuće, koje nas vodi punini života!

Budimo darežljivi, svejedno dajemo ono što nije naše, ono što nam ne pripada. A ne može nam pripadati ništa od ova materijalna svijeta, jer i mi smo samo kratkotrajni gosti na ovome svijetu. Na proputovanju smo. Ne vežimo se za materijalno.
Ništa što je oko nas nije naše, već nam je samo darovano, posuđeno. Korisnici smo tih dobara, pa ne zgrčimo ono što nam ne pripada.
Dijeliti sa manje sretnima, ne znači razdati sve, pa živjeti na cesti. Imati dovoljno za život, ali ne grabiti ono što pripada drugima.
Ne gomilati suvišak, već darežljivo dijeliti, ono što smo i sami primili.
Tada će nam i ruke biti prazno, darovane drugima, srce ispražnjeno od pohote i pohlepe, pa ćemo moći i primiti Milosti Gospodnje!
Jer Gospodin uvijek daruje nama, ali ne za nas.
Blagoslovljeni smo Milošću, ali uvijek za Zajednicu, kojoj pripadamo – župu!
Budimo pšenično zrno, koje umrijevši sebi, donosi svoj plod za druge, za spasenje i milost onima, koji su nam povjereni!

Uvijek svjesni, kako smo proroci obraćenja i proroci promijene. Jer život koji živimo, ispuni nas svakakvim nečistoćama, grijesima, oholostima.
Pa tako uvijek moramo biti svjesni da je naša duša kao zlato, koje se najbolje čisti kroz plamen kušnje. Kušnje nam nisu dane kako bi nas upropastile, već kako bi se Gospodin u nama proslavio. I kada se pitamo tko je najveći među nama, već smo u velikom problemu.
Jer nije poanta biti veći i važniji od drugih, nego svima na korist i spasenje duše, graditi život kao ponizni Svjedoci Božje Ljubavi!
Kada se uzvisujemo, uznosimo nad druge, pokazujemo koliko ne razumijemo Nebo, ispadamo iz Milosti Gospodnje.

Gospodin je Svet i kao Svetost sama u nama prebiva, dok smo u Milosti, Ljubavi i Volji Gospodnjoj.
Kada zbrljamo, sagriješimo, Milost nas Gospodnja napušta, točnije mi ju tjeramo od sebe, jer smo povjerovali zlu i grijehu.
A to znači da smo ispali iz Milosti, koja nas vodi Punini.

Ljudi najčešće zazivaju Gospodina, kada se osjete u kaljuži grijeha, zla i besmislu svakodnevice ispunjene očajem i otuđenošću.
A tada smo već otjerali Gospodina iz našega srca, jer on cijeni našu slobodu. Više od ikoga drugoga, Gospodin cijeni što smo slobodna bića. Takvima nas je stvorio, kako bismo mogli u slobodi prihvatiti zajedništvo s njime.
Ali kada griješimo, Gospodin koji je tankoćutan, ostavlja nam situaciju, za koju smo se sami opredijelili. Zato je potrebno obratiti se i vjerovati Gospodinu, koji nas vodi Punini.
Opomenimo brata i sestru, kada vidimo da griješe, ali tu priču ne nastavljajmo širiti, nikuda dalje, ni nikada više.
Budimo ponizni svjedoci Milosti!

U izgnanstvu smo iz nebeske slave i punine, svaki put kada upadnemo u grijeh. Kada lažno gradimo privid života, ne živimo puninu.
Ali i kada drugog čovjeka sudimo zbog njegova grijeha, daleko smo od Milosti Gospodnje.
Opomena, ne osuda.
Jer uvrede su ono što drugima izričemo ili stavom ili riječima, svaki put kada ih ne prihvaćamo, takve kakvi jesu, u toj situaciji.
Oprostimo drugima ukoliko želimo primiti oprost. Oprostimo slabosti, ukoliko želimo okajati svoje grijehe i manjkavosti.
U Gospodina se uzdajmo, ne bojimo se više, jer pripadamo Gospodinu, koji pobjeđuje u svim našim slabostima.

Marija Djevica i Majka,
1. 11. 1950. papa Pio XII bulom Munificentissimus Deus
svečano je definirao:
Bezgrješna Bogorodica vazda Djevica Marija, nakon završetka svoga zemaljskog života, dušom i tijelom uzeta je u nebesku slavu.
Slaveći Mariju na nebo tijelom i dušom uzetu, mi priznajemo veličinu svakog čovjeka, koja se ima ostvariti po Božjem milosrđu.

Blok za poruke
Radno vrijeme župnog ureda
Kontakt župe
vlč. Marko Rac, župnik
Rkt. Župni ured Sv. Jurja mučenika
S. Radića 5, Đurđevac
Tel/fax: 048/ 813-430
Slika sv. Jurja
Sveci.net