myro

Pater Ivan Fuček, DI (1926.-2020.)

Pater Ivan Fuček, svećenik i redovnik Družbe Isusove, rođen je u Đurđevcu 1. srpnja 1926. godine od roditelja Antuna i Barbare Fuček rođ. Kudumija. U rodom Đurđevcu je započeo svoje školovanje (od 1933. do 1938. godine) koje je nastavio u klasičnoj gimnaziji u Zagrebu (1938.-1944.) gdje je i maturirao. U Družbu Isusovu je stupio 30. srpnja 1944. godine, a nakon završetka filozofskih i teoloških studija zaređen je za svećenika 30. srpnja 1955. godine. Disertacijom o Jurju Mulihu, isusovačkom misionaru iz 18. stoljeća, Fuček je 1960. godine stekao doktorat na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je i habilitirao teologiju 1976. godine. Popis institucija (uglavnom u Zagrebu) na kojima je dr. Ivan Fuček predavao od 1950-ih godina doista bi bio vrlo dugačak, kao i popis kolegija koje je držao: antička povijest, moderna filozofija, dogmatika, liturgika, crkvena povijest, katehetika, duhovna, sustavna, fundamentalna, specijalna i sakramentalna moralna teologija, obiteljski moral i drugo. Od 1980. godine predavao je i na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu gdje je 1984. godine postao redovitim profesorom za specijalnu moralnu teologiju. Tako je dr. Ivan Fuček postao drugim Hrvatom, nakon slavnog Ruđera Boškovića i 1773. godine, koji je na ovoj visokoj akademskoj ustanovi djelovao kao redoviti profesor.

Kao najbolji stručnjak iz moralne teologije dr. Fuček bio je priznat u svojoj domovini, ali i diljem svijeta, pogotovo u Vatikanu kao središtu Katoličke crkve. Stručnjaci Fučkov znanstveni interes svrstavaju u tri kategorije: 1) moralno-pastoralno područje; 2) proučavanje službenog marksizma i 3) proučavanje života i djela isusovca Jurja Muliha (1694.-1754.). Po ovom posljednjem je najpoznatiji u domovini Hrvatskoj, a i u rodnome kraju jer je proučavao djelovanje Jurja Muliha kao propovjednika u Podravini (posebno rodnom Đurđevcu). Treba još spomenuti da je Ivan Fuček obavljao mnoge odgovorne zadaće na različitim važnim funkcijama (upravitelj instituta, rektor kolegija, duhovnik i drugo) u Družbi Isusovoj, fakultetima i institutima na kojima je predavao u Hrvatskoj i u Rimu. Bio je angažiran kao teolog Apostolske Penitencijarije u Rimu – papinskog rimskog ureda za rješavanje slučajeva vezanih uz sakrament svete ispovijedi. Njegovi suradnici, učenici i prijatelji govore i pišu da je bio omiljen predavač za katedrom, da je tijekom čitavog radnog vijeka svoje slobodno vrijeme nesebično poklanjao svima koji su od njega tražili savjet ili duhovnu pomoć. Širokim masama poznat je po redovitoj suradnji u radio-emisijama i katoličkim tiskovinama u kojima je javno odgovarao na aktualna i izazovna pitanja s područja teologije i morala.

Dr. Ivan Fuček izuzetno je plodan pisac. Objavio je brojne knjige, znanstvene članke i druge bibliografske jedinice. Objavljivao je na hrvatskom i drugim jezicima (posebno na talijanskom). Knjige je objavljivao od 1959. godine, a mnoge od njih su nastale kao zbir kraćih ili dužih razmatranja o različitim pitanjima s područja morala i drugih teoloških disciplina te duhovnog života koja je objavljivao kao odgovore na pitanja čitatelja različitih katoličkih tiskovina. Velik dio objavljenih radova Ivana Fučka odnosi se na djela o već spomenutom Jurju Mulihu. Popis objavljenih samostalnih knjiga dr. Ivana Fučka dokazuje kontinuitet znanstvenog interesa i predanost intelektualnom radu. Popis naslova odaje da je Fuček kroz nekoliko desetljeća nastojao kompleksne teološke teme aktualizirati i približiti običnom čovjeku – vjerniku, posebno mladima. U tome leži njegov nemjerljiv utjecaj na mnoge generacije u Hrvatskoj i svugdje gdje se čitaju njegova djela.

Doista se opravdano Ivana Fučka smatra najistaknutijim hrvatskim moralistom 20. stoljeća. Svojim znanstvenim i životnim postignućima zadužio je hrvatski narod, a posebno podravski kraj iz kojeg je potekao i gdje je stekao svoju prvu naobrazbu i dobio obiteljski odgoj. Tijekom svojeg dugog i plodonosnog života u različitim službama i u mnogobrojnim radovima pridonosio je ugledu zemlje iz koje potječe. U rodnom Đurđevcu i u Opatiji je 2015. godine proslavio svoji dijamantni jubilej – 60 godina svećeništva i više od 70 godina redovništva. Rijetko kojeg hrvatskog znanstvenika resile su takve odlike kao što je to u slučaju patra Ivana Fučka. Umro je u Zagrebu 12. siječnja 2020. godine u 94. godini života, 76. godini redovništva i 65. godini svećeništva.

Posljednji ispraćaj Ivana Fučka bit će na zagrebačkom groblju Mirogoj u srijedu 15. siječnja 2020. godine u 15 sati. Molimo župljane koji žele ići na ispraćaj da se sami organiziraju. Na sprovod će ići predstavnici Grada Đurđevca i Župe svetog Jurja.

Nagradni izlet dječjeg zbora i ministranata naše župe u Zagreb

U srijedu, 30.10. 2019. , Dječji zbor i ministranti naše župe posjetili su grad Zagreb kao nagradu za svoj trud kroz pjevanje, čitanje i služenje na svetim misama. Na našem putovanju su nas pratili naš župnik Marko, voditeljice dječjeg zbora teta Marija i teta Marina, vjeroučitelj Branko i đakon Lovro. Iako smo ujutro još bili pospani, putovanje smo radosno započeli kroz molitvu i pjevanje.

Kad smo stigli u Zagreb, prvo smo se zaputili prema Tehničkom muzeju Nikola Tesla. Tamo smo vidjeli i naučili puno novih i zanimljivih stvari. Najprije smo svi zamijenili dan za noć u planetariju i promatrali različita zviježđa naše galaksije. Kad je zvjezdana čarolija završila, vodič nas je odveo u dio muzeja s pokusima. Tamo smo svi ostali bez teksta jer smo bili impresionirani eksperimentima koje smo vidjeli, ali u kojima smo i sami mogli sudjelovati. Najnevjerojatniji je bio trenutak u kojem je vodič kroz svoje tijelo proveo struju napona nekoliko milijuna volti, ali smo i ubrzo naučili zašto i kako je to moguće te smo i mi sami to isprobali.

Nakon toga, posjetili smo rudnik ispod muzeja u kojem je također bilo vrlo uzbudljivo. Doduše, morali smo biti oprezni, jer su hodnici kojima smo prolazili uski i niski, ali tako smo dobili bližu sliku o teškom radu rudara u rudnicima. Saznali smo i kako se spasiti iz zatrpanog ili gorućeg rudnika, ali nadamo se kako se ipak nećemo naći u takvoj situaciji. Nakon rudnika, vodič nas je proveo kroz ostatak muzeja i pokazao nam razne strojeve i vozila iz prošlosti kao što su turbina parnog stroja, vojne letjelice iz prošlog stoljeća, automobile i bicikle čak iz 19. stoljeća i slično.

Nakon vrlo zanimljivog obilaska muzeja, uputili smo se prema trgovačkom centru gdje smo ručali i kasnije bili u kinu. Uživali smo u 3D projekciji uvijek aktualnog i prekrasnog dječjeg flma Kralj Lavova, ali u novom igranom obliku. Ali, još nas je čekalo mnogo zabave i radosti i nakon kina. Iako se već smračilo i po izlasku iz kina smo se odmah smjestili u autobuse i uputili prema kućama, dokazali smo kako smo neumorni. Naime, cijelim putem od Zagreba do Đurđevca slavili smo Boga kroz pjesmu i tako mu zahvalili na predivnom danu kojeg nam je darovao. Kako smo sve više pjevali i činilo se da smo ispjevali sve pjesme, nove su nam još više dolazile i tako smo svi drugog dana ostali bez glasa. Nasreću, glas nam se vratio te smo spremni za nove probe i mise kojima se svakog tjedna veselimo. Također, zahvaljujemo se našem župniku, teti Mariji i Marini te svima koji su nam omogućili ovaj izlet. Ali, najviše se zahvaljujemo dragom Bogu koji nas je pratio i koji nas prati na našem putu.

Dušni dan – Đurđevac 2019.

U liturgijskoj ili crkvenoj godini dan nakon svetkovine Svih Svetih slavimo i spominjemo se svih vjernika pokojnika. Dok se u svetkovini Svih Svetih spominjemo pokojnika koji su već spašeni, tj. koji se nalaze u nebeskom raju, a Crkva im u liturgijskoj godini i svom liturgijskom kalendaru na poseban način ne spominje ime, danas se spominjemo i onih pokojnika koji se još uvijek ne nalaze u nebeskom raju, dakle koji su u čistilištu i čekaju dan kada će ih Bog pripustiti u svoje vječno zajedništvo. Stoga, na današnji dan na poseban način molimo za one pokojnike koji još uvijek nisu dostojni da budu u zajedništvu Svih svetih i tako gledaju Boga licem u lice.

Zašto smo pozvani moliti se za naše pokojne? Ponajprije, oni koji su umrli oni više za sebe ništa ne mogu učiniti. Dok su živjeli ovdje na zemlji, imali su mogućnost nešto učiniti za svoje spasenje. U trenutku kada ih je Bog pozvao s ovoga svijeta, prestaje i njihova mogućnost da za sebe nešto učine u pogledu svoga spasenja. Stoga smo mi živi pozvani na poseban način moliti za naše drage pokojne, kako bi im se Bog, ukoliko je potrebno, smilovao, dobrostivo im oprostio grijehe i pripustio ih u život vječni. To smo kao braća i sestre u vjeri pozvani činiti i moliti i za one kojih se nema tko spomenuti, a potrebne su im naše molitve i prošnje kod Oca koji je na nebesima. To je veliko djelo ljubavi koje možemo učiniti prema svim pokojnicima, jer svi smo mi i s onima koje poznajemo, ali i s onima koje nikada u životu nismo upoznali, na koncu braća i sestre u vjeri i isti nam je Spasitelj i Otkupitelj, Sin Božji, Isus Krist.

Međutim, na današnji dan ne trebamo samo moliti za naše pokojne, nego je potrebno još nešto učiniti: pozvani smo na današnji dan na poseban način razmišljati o tome da ćemo i mi jednoga dana stupiti pred Boga te ćemo, da se poslužimo biblijskim rječnikom, morati položiti račun o upravljanju svojim vlastitim životom. Zato nam se danas upitati: kako živim? Mogu li sa starozavjetnim psalmistom ponoviti riječi: Gospodin mi je svjetlost i spasenje; Gospodin je štit života moga; Lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Tražimo li doista lice Gospodinovo u ovom svijetu, u našim bližnjima? Je li nam doista Gospodin svjetlost i spasenje u našem životu? Je li se uzdam u Gospodina i svoj život polažem u njegove ruke? Ovo su, braćo i sestre, pitanja koja si danas trebamo postaviti kako bismo ispravno mogli vidjeti koliko smo daleko od nebeske domovine i našega spasenja. Ne smijemo spavati i dopustiti da se polako udaljujemo od Boga i njegova sina Isusa Krista, koji je naš Spasitelj. Na današnji je dan potrebno sebi posvijestiti da nas čeka susret s Bogom i da ćemo u tom susretu biti usmjereni ili u pakao ili u čistilište ili pak u nebeski raj.

Razmišljati o vlastitoj smrti doista može biti potresan trenutak. Idemo ususret nečemu što ne poznamo. Nemamo iskustvo smrti i strah nas je. Međutim, ukoliko doista vjerujemo da je Isus Krist onaj koji je uskrsnuo od mrtvih, koji je pobijedio smrt te ćemo i mi zajedno s njime uskrsnuti te da je smrt zapravo prolaz iz ovozemaljskog života u vječni život, onda će nam i sam pogled na naš život, ali i na smrt, dobiti sasvim drugačiju dimenziju. Starozavjetni prorok Job govori i pokazuje nam put u našoj vjeri, a kojoj je Isus Krist ispunjenje: Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati.

Radovi na župnoj crkvi

U tijeku su radovi na našoj župnoj crkvi: trenutno zamjena kompletnih instalacija (žica, kablova, grla) na svim rasvjetnim tijelima (lusterima) koje su vrlo dotrajale. Zatvoren i kor župne crkve na par tjedana jer je takođeru kompletnoj obnovi jer je u vrlo lošem stanju.Još jednom zahvaljujem svima koji ste u ovo zadnje vrijeme darovali za potrebe radova i popravaka na našoj župnoj crkvi koja vapi za obnovom!

Lovro Biškup – životopis

Obitelj Juraja i Marije Biškup iz Varaždina primila me je milošću Božjom 8. studenog 1995. godine kao svoje drugo dijete te me od samih početaka strpljivo upućivala i preporučivala samoj svetoj Obitelji Isusa, Marije i Josipa. Je li nebeski Otac već tada zadržao svoj pogled na meni pitam se s razlogom, jer među prvim željama tu je bez sumnje i san da budem Kristov bliži suradnik u liku katoličkog svećenika. Taj san mene djeteta rastao je i kasnije urodio svjesnom, zrelom i slobodnom odlukom.

Rođenje za nebesku obitelj po braći kapucinima te sv. Euharistiju i sv. Potvrdu kao sakramente kršćanske inicijacije zahvalno sam primio u crkvi Presv. Trojstva, dakle po Župi sv. Vida u Varaždinu. Ostati mi je trajno zahvalan na tumačenju katoličkog nauka, zdravom duhovnom vodstvu, brižnom sakramentalnom životu te pastoralnom iskustvu kao suradnik ministrant, lektor, akolit i član župnog zbora i zajednice mladih Via najprije ocima Boni Zvonimiru Šagiju, Mirku Kemivešu, Josipu Vizjaku, zatim Miji Šarčeviću, Dejanu Leciću, potom vjeroučiteljicama Sandri Ostoić, Jeleni Grabant te Zrinki Balić i posljednjima, ali ne manje važnim sestrama Leonidi i Željki, koje su i po odlasku iz Varaždina svojom ustrajnom molitvom nastavile pratiti sve nas mlade koji izbliza želimo slijediti Gospodina našega Isusa. Uistinu, ako je zemaljska obitelj kolijevka naše vjere, a nebeska obitelj zelena poljana naše nade, tako župnu zajednicu smatram velikom hodočasničkom obitelji naše ljubavi. Dakle, ona izvire iz zemaljske obitelji kako bi se po ljubavi ulila u nebesku.

Po završetku prvog razreda gimnazije došlo je vrijeme da dam svjedočanstvo za Krista. Najteže je, ne ono svjedočanstvo koje traje pet minuta sa mikrofonom u ruci, nego ono da svakog jutra na pitanje „ljubiš li me“ ponovno  kliknem „danas ću ti pokazati koliko te ljubim“. Dakle, traže se svakodnevna, mala djela ljubavi. Prvu šansu dala mi je zajednica franjevačke mladeži, zajednica koja prihvaća, potiče, uči, izgrađuje, posvećuje. Tu se prije svega aktivno žive sakramenti. Potom tu su tjedni susreti sa radom po grupama i kratkim predavanjem koje sam i sam često puta pripremao. Nadalje, kao srednjoškolca mnoga su me područja kao ekologija, bioetika, biologija, fizika, astronomija, filozofija, psihologija, sociologija, povijest, pravo, naime, oduševljavala, no nikada zapravo nisam posumnjao da je upravo sv. Pismo, Riječ (grč. logos) kojom se želim baviti i po kojoj želim živjeti. Stoga, ljubavlju kojoj sam se učio prema Bogu i čovjeku te uz poticaj različitih vjernika, prijatelja, braće, svećenika, redovnika i redovnica, zamolio sam primat u Nadbiskupijsko bogoslovno sjemenište Zagreb te sam najesen 2014. godine započeo studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu kao bogoslov kandidat Varaždinske biskupije.

U vjeri, nadi i ljubavi za sakrament sv. Reda prvo su me pripremali dijecezanski odgojitelji Nadbiskupijskog bogoslovnog sjemeništa, rektor Anđelko Košćak, duhovnik Vlado Razum te prefekt i drugi otac Ivica Cujzek koji su na meni neprestano prepoznavali ono dobro te me u tome ohrabrivali i na tome sam im veoma zahvalan. Veoma sam zahvalan i isusovačkim odgojiteljima, rektoru Stefanu Dartmannu, duhovniku Walteru Hecku, prefektima Helmutu Engelu i Tóthu Árpádu, ministrima Andreasu Schermannu i  Norbertu Frejeku, na bogatom iskustvu vjere, a tu su i druga nezamjenjiva braća iz Papinskog kolegija Germanicuma i Hungaricuma te ostali dragi prijatelji iz Rima s kojima sam imao čast surađivati u razdoblju između 15. kolovoza 2016. te 19. lipnja 2019. godine.

Po duhovnim vježbama u suradnji s preč. Franjom Biškupom te časnim sestrama uršulinkama utvrdio sam se u odluci da želim neprestano umirati sebi, a živjeti skroz Bogu, Njegovim radostima i Njegovim čežnjama, Njegovoj službi. Naime, tada sam osjetio djelić Njegove presvete čežnje za svakim čovjekom. Da bi nas spasio, Sina je svoga predao. Neka Gospodin uzme i mene. Napuštam svoj dom kako bih postao „dobar vojnik Krista Isusa“ (2 Tim 2,3). Radujem se izbliza slijediti Krista u liku katoličkog svećenika, te molim bl. Alojzija Stepinca, zaštitnika svoje bogoslovske formacije, sv. Marka Križevčanina te sv. Josipa da me zagovaraju kako bih postao dobar i sveti đakon i svećenik, uvijek maleni član drage mi zajednice i obitelji, vjernika Varaždinske biskupije: “Hvalit ću Te Gospode među narodima, među pucima pjevat ću Tebi: jer do neba je dobrota Tvoja, do oblaka vjernost Tvoja!” (Ps 57).

 

Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje u Mičetincu

U nedjelju 13.10.2019. godine u kapelici Anđela čuvara i Ivana Krstitelja u Mičetincu obilježen je Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, te proštenje Anđela čuvara. Na misnom slavlju, koje su predvodili župnik Marko Rac i đakon Lovro Biškup, učenici su kroz recitacije i pjesme zahvalili Svevišnjem na kruhu i ostalim jesenskim plodovima kojima nas je nagradio ove godine. Učenici su kao znak zahvalnosti na blagoslov prinosili križ, svijeće, kruh i žito, voće, povrće, vodu, zemlju i zastavu te grožđe i vino. Misno slavlje su dodatno uveličali učenici, njihove majke te ostali mještani koji su bili odjeveni u narodne nošnje. Nakon mise svi mještani su bili počašćeni domaćim kolačima koje su pripremile majke učenika.

Zahvaljujem svima koji su uveličali našu proslavu.

Davor Šokec.

Hodočašće u Međugorje

Dana 4., 5. i 6. listopada trajalo je naše župno hodočašće u Međugorje. U petak smo se okupili navečer u crkvi gdje je župnik blagoslovio naše hodočašće i hodočasnike i u 21 sat smo krenuli. Putovali smo kroz Hrvatsku i ujutro oko pola 7 smo stigli u Međugorje. Po dolasku smo se, nakon kratkog odmora, zaputili na brdo Križevac na kojem smo bili do 12 sati. Na Križevcu smo razmatrali Postaje križnoga puta, molili i pjevali. Tada smo krenuli u pansion gdje smo se smjestili, ručali i imali slobodno vrijeme do ispovijedi i večernje mise te noćnoga klanjanja pred Presvetim. Sljedećega dana smo se spakirali u bus i krenuli na jutarnju svetu misu. Nakon mise smo se uputili na Podbrdo, tj. mjesto ukazanja Blažene Djevice Marije Gospe Međugorske Kraljice Mira. Tamo smo razmatrali otajstva krunice. Ono što nas je mnoge dotaknulo na Podbrdu je bila Udruga Marijine ruke čiji su mladići na improviziranim nosilima prenosili invalide i bolesnike do mjesta Marijina ukazanja. Najljepši dio cijelog hodočašća gdje smo svi hodočasnici mogli naučiti ponešto o pravoj djelotvornoj ljubavi. Hodočašće smo nakon Podbrda nastavili putem Mostara gdje smo pojedinačno išli na ručak i vidjeli stari dio grada te bili na staromu mostu. Nakon toga smo se uputili prema Đurđevcu u koji smo se vratili oko 1 sat poslije ponoći. Cijelo hodočašće bilo je ispunjeno molitvom i pjesmom te animacijom našeg župnika Marka koji je bio dobar vjeroučitelj na cijelom putu.

Župno hodočašće Gospi Žalosnoj

U nedjelju, 15. rujna 2019. godine, održano je već tradicionalno hodočašće u kapelu Gospe Žalosne u polju. Oko 50-ak župljana, predvođeni župnikom, krenuli su pješke u jutarnjim satima na hodočašće, te su pjevajući, moleći i razmatrajući otajstva krunice podali čast Majci Božjoj. Misa je započela u 11.00 sati koju je predvodio župnik, te je uz prigodnu homiliju dočarao narodu lik naše Nebeske Majke. Nakon Svete Mise hodočasnici i ostali narod okrijepili su se kolačima i pićem te krenuli natrag svojim domovima.

Radionica povodom Uskrsa

U srijedu, 13.ožujka Odjel za učenike s teškoćama u razvoju ugostio je učenike Strukovne škole Đurđevac i članove Župnog caritasa. Razlog posjeta je bila radionica povodom Uskrsa. Radionicu gline vodila je učiteljica Sanja Flajs-Vidaković, a članovi Župnog caritasa i učenici su izrađivali glinene uskršnje ovčice. U mirnom, a opet veselom ozračju nastali su prekrasni radovi. Nakon radionice druženje se nastavilo u ugodnoj atmosferi.

Blok za poruke
Raspored svetih misa
Nedjelja, 23. 02. 2020.
08:00
09:30 Mičetinac
11:00
18:00 
Ponedjeljak, 24. 02. 2020.
NEMA SVETE MISE
Utorak, 25. 02. 2020.
18:00
Srijeda, 26. 02. 2020.
18:00
Četvrtak, 27. 02. 2020.
18:00
Petak, 28. 02. 2020.
18:00
Subota, 29. 02. 2020.
18:00
Nedjelja, 01. 03. 2020.
08:00
09:30 Mičetinac
11:00
18:00
Misao dana

Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti.
Ez 18, 26 - 27


Zašto smo tako zaboravljivi, kada su u pitanju naši osobni grijesi i naše slabosti? A druge neprestano imamo potrebu podsjećati, na njihove trenutke slabosti i grešnosti??

Suci smo drugima, kada prosuđujemo po ljudsku sudu, a ne uzimamo u obzir Božje Beskrajno Milosrđe!
Gospodin ne želi da itko propadne, a mi se tako često, zlurado radujemo propasti drugih...

Pravednik se ne može pozivati na svoju staru pravednost, pravednost koju je onomad vršio...
A grešnik se ne smije bojati, svoje stare grešnosti...

Ali samo ako smo zaista krenuli Putem Gospodnjim - sve mogu u onome koji me jača!

Kratice biblijskih čitanja dana

petak,
1. nedjelja korizme C ciklusa čitanja


Ez 18, 21 - 28
Ps 130, 1 - 8
Mt 5, 20 - 26


Radno vrijeme župnog ureda
UTORAK-PETAK:
08:00 – 10:00

Ponedjeljkom ured ne radi.
Svećenika, osim u uredovno
vrijeme, možete tražiti i poslije
svake Sv. Mise
Misao tjedna

Nedjelja ovog tjedna je 1 nedjelja Korizme, C ciklusa čitanja!

Čemu naš život, u ovom hodu kroz dolinu suza i patnju, koja nas često tišti i kuša?
Pa upravo tome, da kroz prokušanost života donesemo dobar plod. Kao i trs, koji u oskudnoj zemlji donosi bogato vino, a u bogatoj zemlji ulijenjen i trom, donosi loše grožđe, koje zrije lošim vinom.
Čovjek je baš kao trs, posađen u vinograd Milosti Gospodnje, koja nas kuša i traži da donesemo dobar rod.

Srcem vjerujem, dakle oslonjen sam na Gospodina cijelim svojim bićem, a ustima ispovijedam, te djelima potvrđujem svoju vjeru, a tako i donosim dobar plod svoga života i ustrajem u borbama sa napastima i iskušenjima!

Gospodin nam još po Mojsiju poručuje: budimo sveti!
Ne sami po sebi, ne iz svojih snaga. Već odsijevajmo milošću Gospodnjom i budim svjetlo
Svjetla Života!
Ne osvećujmo se ljudima, koji nas povrijede, već ih prepustimo
Sudu Gospodnjem!
Dobro činimo ljudima, koji su stavljeni na put našega života, jer ćemo samo tako moći prepoznati Lice Gospodnje.

Gospodin nam dolazi u onim najmanjima, koje susrećemo. Stoga nemojmo nikoga odbacivati, jer drugi je čovjek, put kojim kročim prema Gospodinu i ostvarenju
Volje Gospodnje, sa mojim životom! Nemojmo ritualizirati vjeru, nego vjeru živimo, a tada će svi naši obredi, koje posvetimo Gospodinu, biti uistinu sveti. Riječ Gospodnja, toliko bogata značenjem, a toliko osiromašena u našem svakodnevnom životu.
Banaliziramo Riječi Gospodnje, pravdajući se zbog svojih odluka i vlastitih planova. A kada smo poslušni Gospodinu, On iznenada Smislom progovara, Smislom koji ispunja naše živote i daje im značenje, puninu onoga što mi možemo biti i postati!
I tek tada molitva Oče naša može izlaziti iz punine našega srca, te više neće biti blebetanje i nabrajanje, već će puninom naše duše odgovoriti Punini Gospodnjeg Poziva nama.

Toliki ljudi danas traže znak i onda su spremni povjerovati. A Gospodin traži da mu prvo povjerujemo, kako bi nam mogao dati znak svoje Ljubavi i Milosti!
Kao Ninivljani. Bog poziva Jonu da ih opomene, kako bi se obratili. Jona sramežljivo ispunja svoju službu. A Ninivljani donose plod svoga obraćenja i svoje vjere.
Gospodin i po nedostojnim svojim slugama, donosi i daruje puninu koju priprema za nas!

Koja će molitva biti uslišana? Na koju molitvu Gospodin odgovara?
Na onu koja je izrečena nesebično, za dobro drugih i povećanje općeg dobra u zajednici svetih, koja je Crkva Katolička.
Za svjedočanstvo onima koji ne vjeruju, Gospodin se proslavlja po nama grešnicima!

I što je u konačnici život? Zašto smo pozvani ustrajati na putu dobra?
Pa život je tajna koju živimo i tajna koju otkrivamo živeći svoj život – otajstvo Milosti Gospodnje!
A Božja je Pravda Konačna, te nitko neće izbjeći Pravednom Sudu Gospodnjem! Sve što činimo u životu, prije ili kasnije doći će na naplatu. Sva naša djela.
Svako dobro, koje činimo iz sebična motiva, ima svoju plaću i kaznu u Vječnosti!
Naša pravednost uvijek mora biti nova i svježa. Nikada zapostavljena, ni u kut smještena. Uvijek ispred nas kao Gospodnja nagrada, ustrajna života.
Gospodin je samoga sebe vezao obećanjem, uz Savez koji je sklopio sa Crkvom. Ali od nas traži poslušnost, poniznost i ustrajnost!

Ljubav prema onima, koji nas mrze i proklinju.

Kontakt župe
vlč. Marko Rac, župnik
Rkt. Župni ured Sv. Jurja mučenika
S. Radića 5, Đurđevac
Tel/fax: 048/ 813-430
Slika sv. Jurja
Sveci.net